Stanimir se bojao čovjeka više nego zvijeri
Nesretni Joković živio je u uvjerenju da mu u vlastitoj kući prijeti smrt. Ni majka ga nije mogla nagovoriti da se vrati u selo.
Iz Srbije je stigla nevjerovatna priča o čovjeku koji je pobjegao iz civilizacije u šumu. Bio je mladić od 20 godina koji se u avanturu života zaputio, ni manje ni više nego zbog ružnog sna. Mladić po imenu Stanimir Joković usnio je kako mu neko iz rodnog sela govori da će ga ubiti.
Kad se probudio, noćna mora pretočila se u javu pa je mladi Stanimir ‘pred naletom smrtne prijetnje’ uzeo sjekiru, motku i nož i zauvijek otišao iz porodične kuće.
Nesretni Joković živio je u uvjerenju da mu u vlastitoj kući prijeti smrt. Ni majka ga nije mogla nagovoriti da se vrati u selo. U idućih 50 godina Stanimir se nijednom nije spustio u rodno selo, koje je bilo udaljeno tek nekoliko kilometara.
“Joković živi život kao žrtva vlastite predrasude i fanatizma. Jedan san ga je preobrazio i sada bi znanost mogla o njemu razmišljati kao o fenomenu s mnogostrukim iskustvima”, tim je riječima započeo tekst ”Pustinjak s Maljena”, koji je objavio srpski NIN u broju 1230., 4. augusta 1974. godine.
Novinar NIN-a uputio se tada na planinu u potrazi za Stanimirom. Napisao je kako se nekome ko vidi i doživi ovakav način života nametne usporedba da je ”takav bio i život pračovjeka, onoga koji je stanovao u pećini, u početku ljudske historije”. Stanimir Joković rođen je u selu Mršelji u okolini srpske Požege, a za mjesto stanovanja izabrao je planinu Maljen.
Kada ga je posjetio novinar te 1974. bilo mu je 69 godina. ”Kada je pobjegao iz sela, od ljudi, imao je 20. Od tada neprestano traje njegov bijeg u svijet divljine, planinske tišine i usamljenosti.” Do njega se moglo samo kozjim stazama i kroz gustu šumu, pisao je tada novinar. Nadomak sela Mršelji nalazile su se vodenice, a mještani su pričali da je do njih dolazio i Stanimir koji je krišom dolazio s planine.
Vodili su ga i na posmatranje u bolnicu, ali od tamo su ga pustili kao čudaka, ali ne i luđaka.
”Od 1925. godine je u nepomirljivom ratu s ljudima koji ga okružuju. Vjeruje da ga ljudi, zato što je čudak i pustinjak, mrze i progone, i odnose se kao prema zvijeri i psuju pred njim, što on ne podnosi. Zato stalno bježi. Zlo, kaže, nikada nikom nije učinio, a zla se plaši.”
