Austrijski list Der Standard navodi da je visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt svojim ranijim odlukama “podržao etnoteritorijalnu podjelu zemlje”, te da sada želi da interveniše pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) kako bi se poništila presuda koja bi smanjila diskriminaciju u zemlji, što bi išlo u korist susjednoj Hrvatskoj.
Der Standard navodi da je Schmidt ponovo na udaru kritika jer mnogi smatraju da on prvenstveno zastupa interese Hrvatske.
Slučaj u kojem Schmidt želi intervenisati pred sudom u Strazburu 20. novembra je predmet Kovačević protiv Bosne i Hercegovine koji se ponovo vodi u Velikom vijeću.
– Slučaj Kovačević je glavobolja za mnoge međunarodne diplomate, jer bi, ako bi se ta presuda implementirala, cijeli poslijeratni bosanskohercegovački ustav morao biti redizajniran – navodi ovaj list, te objašnjava da je presuđeno da je Slaven Kovačević, kao i pet drugih ljudi prije njega, bio u pravu kada se požalio sudu da je diskriminisan na osnovu ustava.
– U Bosni i Hercegovini samo određeni ljudi iz određenih regija mogu biti birani na određene funkcije. Svako ko nije pripadnik jedne od tri velike etničke grupe (Bošnjaci, Srbi, Hrvati) ima manje prava – objašnjava se u tekstu, te se dodaje da Vijeće ministara BiH želi poništiti presudu i da “Schmidt očigledno želi da igra ulogu u tome”.
– Poslijeratni ustav iz 1995. prvobitno je napisan samo da bi omogućio mir nakon tri i po godine rata. Međutim, koristeći etno-proporcionalnost i opcije veta, etnonacionalisti decenijama spriječavaju reforme i evropeizaciju pravnog sistema, bez čega Bosna i Hercegovina nikada ne može ući u EU – dodaje se.
Retroaktivne izmjene izbornog zakona
Der Standard navodi da ovo nije prvi put da je ovaj njemački političar izazvao pomutnju u Bosni i Hercegovini.
– U oktobru 2022. godine, kada je retroaktivno promijenio izborni zakon u izbornoj večeri u interesu susjedne države Hrvatske i na zahtjev HDZ-a, i to kako bi se vlada mogla formirati samo s HDZ-om, Schmidt je opomenut zbog njegove pristrasnosti. I u Delegaciji EU bilo je bijesa jer, prema Venecijanskoj komisiji, izmjene izbornog zakona moraju biti uvedene najmanje šest mjeseci prije izbora, a ne u izbornoj večeri i svakako ne retroaktivno. Schmidt je svojim zakonodavnim paketom podržao i etnoteritorijalnu podelu zemlje – navodi se.
Ističe se da bi provedba presude u slučaju Kovačević išla upravo u suprotnom smjeru, te bi “građanski elementi ustava bili ojačani, a grupna prava “konstitutivnih naroda” ostala bi u pozadini”.
– To bi smanjilo diskriminaciju, ali nije u interesu HDZ-a jer HDZ ima poziciju ogromne moći kroz Daytonski ustav – dodaje se.
I sam Kovačević ističe da su i neke države EU protiv Schmidtove intervencije u Strazburu. On također smatra da sud nije pozvao Schmidta kako bi dao izjavu, nego da se on samoinicijativno obratio sudu da interveniše kao “treća strana”.
– U svakom slučaju, Schmidt je unajmio britansku pravnu konsultantsku firmu Blackstone Chambers da mu pomogne u ovom slučaju – navodi ovaj austrijski list, te dodaje da Ured visokog predstavnika nije odgovorio na pitanja “ko će snositi troškove pravnog savjetovanja, da li je Hrvatska uključena u slučaj i da li je Schmidt sam preuzeo inicijativu”.
“Ustavni ćorsokak”
Iz njegovog ureda za Der Standard je rečeno: “Visoki predstavnik neće zauzimati stranu, ali će dati svoj doprinos kao konačna lokalna vlast u tumačenju građanskih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma“.
Konačna presuda u Velikom vijeću očekuje se 2025. godine.
Joseph Marko, stručnjak za Ustav BiH, navodi na svom blogu u vezi slučaja Kovačević: “Ako Sud slijedi svoju dobro utvrđenu sudsku praksu protivno izdvojenom mišljenju jednog od sudija u presudi Vijeća, to bi trebalo primorati monoetničke političke stranke i njihove lidere, kao i institucije Evropske unije da insistiraju na deblokiranju ustavnog ćorsokaka što je prije moguće za bilo kakve realne korake ka evropskim integracijama”.
Marko smatra da je temeljno pitanje da li se individualna prava građana, kao što su pravo glasa i kandidiranja, i grupna prava u vidu političkog predstavljanja i participacije nužno međusobno isključuju ili se mogu kombinovati.
