Nemili incident koji je uznemirio javnost dogodio se 15. marta 2026. godine u Širokom Brijegu, kada su dvije žene, među kojima i majka s malodobnim djetetom, napadnute na Ininoj benzinskoj pumpi. Slučaj je prijavljen policiji, a jedna od učesnica, Marija B., odlučila je detaljno za portal Crna-Hronika opisati šta se dogodilo.
Kako navodi, sve je počelo kao obična večer. Njena dugogodišnja prijateljica Almira L. došla joj je u posjetu, bez ikakve veze s utakmicom ili dešavanjima u gradu tog dana.
„Bila je kod mene kao gost, došla je da se vidimo i provedemo vrijeme zajedno. Navečer, dok sam ja spremala večeru, ona je odlučila da se malo prošeta do benzinske pumpe i uzme nam sok i vodu“, započinje svoju ispovijest.
Ubrzo nakon toga, uslijedio je poziv koji je nagovijestio ozbiljan problem.
„Nazvala me i rekla da dođem jer ne može proći. U tom trenutku nisam ni znala šta se dešava, a veza se odmah prekinula. U meni se pojavio strah, nisam razmišljala ni o čemu osim da što prije dođem do nje“, kaže Marija.
U žurbi je, kako ističe, sjela u automobil zajedno sa svojim malodobnim djetetom, koje nije bilo ni adekvatno obučeno.
„Dijete je bilo samo u čarapama, nismo se stigli ni spremiti. Nisam imala vremena razmišljati – samo sam htjela da vidim šta se dešava i da li je Almira dobro.“
Dolaskom na benzinsku pumpu, situacija je, prema njenim riječima, odmah eskalirala.
„Izašla sam iz auta i samo pitala šta je bilo, a onda mi je prišla grupa od dvadesetak muškaraca. Počeli su me gurati, vikati, vrijeđati… Nisam mogla vjerovati šta se dešava. Udarali su po autu, a moje dijete je počelo plakati. Ni to ih nije zaustavilo“, prisjeća se.
U jednom trenutku, kako tvrdi, situacija je postala još opasnija.
„Kada sam rekla da ću zvati policiju, istrgli su mi telefon iz ruke i pokušali ga razbiti. Isto su uradili i Almiri. U tom trenutku sam shvatila da su potpuno van kontrole, vjerovatno pod utjecajem alkohola.“
Uspjele su, kako kaže, nekako vratiti telefone i brzo se skloniti u automobil.
„Sjele smo u auto i pobjegle jer smo vidjele da s njima nema razgovora. Odmah sam iz auta nazvala policiju.“
Policija je, prema njenim riječima, brzo reagovala, ali su se napadači u međuvremenu razbježali.
„Došli su vrlo brzo, ali tih ljudi više nije bilo. Ipak, odlučila sam podnijeti prijavu. Smatram da ovakve stvari ne smiju ostati nekažnjene.“
Dodaje da je njena prijateljica u početku bila protiv prijave, iz straha od posljedica.
„Govoreći da živim u tom gradu, savjetovala me da ne pravim probleme. Ali ja smatram da imamo pravo slobodno se kretati i da niko nema pravo da nas napada bez razloga.“
Kako ističe, motiv napada i dalje nije jasan.
„Almira mi je rekla da je, kada je ušla na benzinsku, jedan muškarac prišao i pozdravio je. Nakon što je izašla, ta ista grupa se okupila oko nje. Tek kasnije su počeli ispitivati ko smo i šta smo.“
Navodi da su u jednom trenutku spominjali i njihovu vjersku pripadnost.
„Almira je islamske vjeroispovijesti, ja sam kršćanka, ali njima to očigledno nije imalo nikakvog smisla. Napali su nas bez razloga, samo zato što su, kako smatram, pijani i nasilni.“
Iz policije su joj, kako kaže, potvrdili da se slični incidenti dešavaju, posebno tokom dana kada se održavaju utakmice.
„Rekli su mi da sam dobro postupila što sam prijavila, jer mnogi to ne rade, a takve grupe nastavljaju praviti probleme.“
Na kraju, Marija poručuje da je najvažnije da se o ovakvim događajima govori.
„Ovo je trauma koju nećemo zaboraviti, posebno zbog djeteta koje je sve to proživjelo. Ali šutnja nije rješenje. Svi imamo pravo da se osjećamo sigurno u svom gradu.“