Ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država (SAD) pri Ujedinjenim nacijama (UN) Tammy Bruce jučer je, 12. maja, tokom dramatične sjednice Vijeća sigurnosti ocijenila da Bosna i Hercegovina ulazi “u novu fazu međunarodne misije”. To je u domaćoj javnosti protumačeno kao mogućnost kraja “stranog diktata”, ali i kao proces koji sa sobom nosi nove posljedice i neizvjesnosti, piše Radiosarajevo.ba.
“Ured visokog predstavnika nikada nije trebao biti trajna institucija”, poručila je američka predstavnica, dodajući da će zadatak narednog visokog predstavnika biti prijenos odgovornosti za upravljanje institucijama na domaće političke lidere.
Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da je odlaskom Christiana Schmidta napokon došlo vrijeme za zatvaranje OHR-a.
Upozorenje akademika
Iako međunarodni zvaničnici ove procese tumače kao priliku za deeskalaciju, pa i veću odgovornost domaćih političkih aktera – što jeste potrebno – na terenu je, zapravo, prisutno nešto drugo. Nova eskalacija secesionističkih i separatističkih politika, koje bi smanjenje utjecaja međunarodne zajednice mogle, ali i hoće, predstaviti kao vlastitu pobjedu, te ohrabriti negativne procese.
Na ovakav scenarij još je u junu 2009. godine upozoravao rahmetli akademik Muhamed Filipović (1929-.2020.), ukazujući na mogućnost da međunarodna zajednica jednog dana povuče OHR i BiH “prepusti samoj sebi!.
O tome svjedoči knjiga Kako sačuvati Bosnu – Politički testament akademika Muhameda Filipovića autora Faruka Vele, u kojoj je zabilježena sljedeća Filipovićeva izjava:
“Ne smijemo gubiti iz vida da bi oni mogli povući OHR i jednostavno ‘oprati ruke’ od nas. Da kažu: sada vi rješavajte problem. Mi bismo onda dobili ovnove na brvnu. Time bismo došli u situaciju da odlučujemo: ili ćemo se međusobno tući ili ćemo na drugi način rješavati probleme. Oni vjeruju da su se ‘oprali’ od odgovornosti. Ali međunarodna zajednica je inicijator Dejtonskog mirovnog sporazuma. To je samo sporazum o miru. Oni su dužni da taj sporazum transformiraju u stanje stvarnog mira, u rekuperaciju države. Ne mogu se tako povlačiti. Nemaju prava! Mi trebamo tužiti međunarodnu zajednicu, to jest EU, Ujedinjenim nacijama i Međunarodnom sudu pravde u Hagu ako oni odbiju izvršiti svoje obaveze”, upozoravao je akademik Fillipović.
Dosta više čočeka
Akademik Filipović je tada ukazivao i da probosanska politika, kao ni sami Bošnjaci, ne smiju više “igrati čoček” s međunarodnom zajednicom, “stalno se povlačiti i tancati”.
“Moramo konačno stati i reći da imamo historijska državna prava, da nam je zemlja međunarodno priznata, ali i prijateljstva mnogih država koje nas mogu podržati. Ne moraju naši političari trčati samo na jedno mjesto da dobiju instrukcije i pamet”, govorio je.
Iako ove riječi akademika Filipovića danas zvuče gotovo proročanski, u junu 2009. godine njegova upozorenja uglavnom su padala “na gluhe uši”. Pojedini današnji politički akteri, poput Zlatka Lagumdžije, aktuelnog ambasadora BiH pri Ujedinjenim nacijama, u to vrijeme oštro su kritizirali akademika Filipovića zbog sličnih stavova.