Istovremeno, iz Srbije i manjeg bh. entiteta nastavljaju se poruke koje relativiziraju ratne zločine, negiraju presuđeni genocid i dovode u pitanje suverenitet države. Takvi politički obrasci nisu novi, ali predstavljaju kontinuitet politika koje Bosnu i Hercegovinu drže u stalnoj političkoj krizi i van članstva u NATO-u i EU.
Otvoreni antidržavni saveznici Dragan Čović i Milorad Dodik već otvoreno govore o tome da od jeseni očekuju svoje predstavnike u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Željka Cvijanović već četiri godine obavlja funkciju člana Predsjedništva uime SNSD-a, dok HDZ računa da će njegova kandidatkinja Darija Filipović ostvariti rezultat koji toj stranci godinama izmiče. Takav ishod bi u potpunosti blokirao BiH, piše NAP.
Ova izborna utrka odvija se u trenutku kada Dragan Čović intenzivno zagovara izmjene Izbornog zakona, uz snažno političko angažovanje zvaničnog Zagreba u pitanjima unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine. Hrvatska otvoreno prijeti da BiH može nastaviti ka Evropi samo uz njihove uslove. A ti uslovi su potpuna kapitulacija BiH.
Istovremeno, iz Srbije i manjeg bh. entiteta nastavljaju se poruke koje relativiziraju ratne zločine, negiraju presuđeni genocid i dovode u pitanje suverenitet države. Takvi politički obrasci nisu novi, ali predstavljaju kontinuitet politika koje Bosnu i Hercegovinu drže u stalnoj političkoj krizi i van članstva u NATO-u i EU.
Ukoliko bi kandidati SNSD-a i HDZ-a osvojili pozicije u Predsjedništvu, otvorio bi se prostor za potpunu političku dominaciju ove dvije stranke u formiranju državne vlasti. Takav odnos snaga imao bi direktan uticaj na izbor Vijeća ministara BiH, rukovodstava sigurnosnih i policijskih agencija, diplomatske mreže i drugih ključnih državnih institucija. Iskustvo iz prethodnog mandata pokazalo je da takva većina nije donosila napredak prema Evropskoj uniji i NATO-u, već je blokirala reformske procese i slabila funkcionalnost države.
Odgovornost za takav razvoj događaja ne snose isključivo SNSD i HDZ. Značajan dio odgovornosti nosi i Trojka, koja je nizom političkih ustupaka i pogrešnih procjena omogućila partnerima da preuzmu ključne poluge odlučivanja. Posebno će ostati zabilježeno da je predsjedavajuća Vijeća ministara postala Borjana Krišto zahvaljujući političkom dogovoru u kojem je Trojka pristala prepustiti HDZ-u kontrolu nad izvršnom vlašću na državnom nivou.
U takvim okolnostima izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dobija dodatnu političku težinu. Kandidatura Slavena Kovačevića predstavlja mogućnost da u Predsjedništvu ostane snažan glas koji će dosljedno braniti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, njene institucije, evropski i euroatlantski put te koncept države jednakih građana.
Kovačević ne gradi politički legitimitet na etničkom predstavljanju, već na jasnim političkim stavovima, odbrani institucija Bosne i Hercegovine i dosljednom zalaganju za građanski i demokratski model države. U isto vrijeme Kovačević ne dozvoljava nikome da izdaje certifikat ko je dobar ili loš Hrvat jer za izdavanje takvog certifikata niko nije ovlašten. Oni koji žele monopol na etnicitet, ne žele vidjeti Kovačevića u Predsjedništvu jer kvari kriminalne saveze SNSD-a i HDZ-a. Jer ako Kovačević osvoji mjesto u Predsjedništvu BiH, to bi značilo kontinuitet politike koja je pružala otpor pokušajima blokada i podrivanja državnih institucija.
Zato će izbori u oktobru biti mnogo više od izbora pojedinaca. Građani će odlučivati između politike političkih blokada, podjela i trgovine državnim interesima i politike koja Bosnu i Hercegovinu vidi kao funkcionalnu i suverenu državu sa snažnim institucijama, piše NAP.