Svoju priču podijelio je jedan Hrvat koji se prije šest mjeseci preselio u Njemačku, a potom putem spajanja porodice doveo suprugu i dijete. Umjesto očekivanog olakšanja, porodica se suočila s troškovima koje jedna plaća teško može pokriti.
Kako je napisao u Facebook grupi „Život u Njemačkoj“, njegova mjesečna plaća iznosi približno 1.800 eura. Samo za stan izdvaja 1.100 eura, dok vrtić plaća dodatnih 300 eura.
Kada podmiri te dvije obaveze, porodici ostane svega 400 eura za hranu, struju, grijanje, prijevoz, telefon, odjeću, higijenske potrepštine i sve druge mjesečne troškove.
Položaj porodice dodatno otežava činjenica da supruga ne govori njemački jezik, zbog čega teško pronalazi zaposlenje. Porodica je tako zasad potpuno zavisna od jedne plaće.
Bez drugog izvora prihoda gotovo je nemoguće napraviti finansijsku rezervu, a svaki neplanirani trošak, poput popravke automobila, kupovine lijekova ili većeg računa, postaje ozbiljan problem.
Njihovo iskustvo pokazuje da iznos plaće u Njemačkoj ne govori mnogo bez podatka o gradu u kojem porodica živi, cijeni stanarine i broju članova domaćinstva. Plaća koja je dovoljna samcu u manjem gradu može biti potpuno nedovoljna porodici u skupljoj sredini.
Pored finansijskih problema, porodica prolazi i kroz težak period prilagođavanja. Dijete ne poznaje njemački jezik, zbog čega mu je boravak u vrtiću stresan i teško uspostavlja komunikaciju s drugom djecom.
Mnogi članovi grupe pokušali su ohrabriti zabrinutog oca, navodeći da mala djeca obično brzo usvajaju novi jezik upravo kroz vrtić, svakodnevnu igru i druženje.
Drugi su mu savjetovali da dijete privremeno ispiše iz vrtića kako bi porodica smanjila troškove dok supruga ne pronađe posao. Ipak, takva odluka mogla bi usporiti djetetovo učenje jezika i dodatno otežati majci traženje zaposlenja.
U komentarima su se pojavili i savjeti da porodica provjeri ispunjava li uslove za određene oblike podrške u Njemačkoj. Među njima su dječji doplatak, pomoć za plaćanje stanarine i moguće subvencioniranje troškova vrtića.
Pravo na takvu pomoć nije automatsko i zavisi od visine prihoda, članova domaćinstva, statusa boravka, mjesta stanovanja i drugih uslova. Porodici je zato savjetovano da se obrati lokalnoj upravi, Jugendamtu ili savjetovalištima poput Caritasa.
