Vlada FBiH ne može izbjeći plaćanje novčanih odšteta za takozvane vojne stanove bivše JNA i to onima koji su početkom agresije na BiH napustili našu zemlju i otišli u Srbiju, Crnu Goru ili Makedoniju.
Serija rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine objavljena u Službenim novinama Federacije BiH, kojima se Vlada Federacije BiH prijavljuje Tužilaštvu BiH zbog neizvršavanja presuda, ponovo je podsjetila na jedan od najvećih moralnih i pravnih paradoksa u novijoj historiji zemlje, piše Raport.
Naime, Vlada FBiH ne može izbjeći plaćanje novčanih odšteta za takozvane vojne stanove bivše JNA i to onima koji su početkom agresije na BiH napustili našu zemlju i otišli u Srbiju, Crnu Goru ili Makedoniju.
Prijetnja zatvorom
Bez obzira na to što postoji velika mogućnost da su vlasnici bivših vojnih stanova koje su povoljno otkupili uoči agresije na BiH i sami učestvovali u agresiji BiH u kojoj su imali stan, od Vlade FBiH se traži da u slučajevima u kojima je Ustavni sud BiH donio presude u korist apelanata isplati odštete vlasnicima tih stanova.
U protivnom zvaničnicima Vlade FBiH prijeti zatvor do pet godina .
Tako svi zajedno svjedočimo apsurdu da građani FBiH koji kroz poreze direktno pune budžet iz kojeg se, po nalogu suda moraju isplaćivati odštete bivšim oficirima vojske koja je te iste građane držala pod granatama i napadima.
Podsjećamo, Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks 7 postavili su opće načelo da svi izbjegli imaju pravo na povrat imovine, ne spominjući eksplicitno specifičan status JNA stanova.
Pravni rat oko ovih stanova je zapravo počeo 1998. godine kada je Federacija BiH donijela zakone kojima je propisano da pripadnici JNA koji su nastavili službu u vojnim strukturama drugih država trajno gube stanarska prava u Sarajevu.
No, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudom u predmetu ‘Đokić protiv Bosne i Hercegovine’ iz 2010. godine je zauzeo stav da je predratni otkup stana privatna imovina, te da Federacija BiH ne mora te stanove vratiti u posjed jer u njima danas žive drugi ljudi, ali bivšim oficirima mora isplatiti punu tržišnu novčanu naknadu.
Odbijena obrazloženja Stručnog tijela
Nakon te presude, Ustavni sud BiH je donio ključnu odluku U-15/11 kojom je primijenio standarde iz Strazbura i naložio Vladi FBiH da isplati vlasnike vojnih stanova koji su napustili zemlju.

Vlada FBiH je ranije formirala i Stručno radno tijelo koje je donosilo rješenja kojima su zahtjevi građana iz Srbije redom odbijani,uz obrazloženje da su oni stanove dobili od Ministarstva odbrane u Srbiji.
Međutim, Ustavni sud BiH je u obrazloženjima naveo da činjenice o tome gdje ovi ljudi danas žive i da li su zbrinuti u regionu nemaju nikakvog značaja za postupanje Vlade FBiH, jer njihovi predratni kupoprodajni ugovori u Sarajevu i dalje pravno obavezuju Federaciju na isplatu naknade.
Prema posljednjim rješenjima, riječ je o anonimnom apelantu M. M., zatim Miloradu Laliću za koje je Stručno radno tijelo utvrdilo da se nalaze u evidencijama Ministarstva odbrane Republike Srbije radi rješavanja stambenog pitanja.
Isplatu za stan traže i nasljednici preminulog Milorada Stojkovića koji je također u Srbiji dobio stan u zakup na neodređeno vrijeme, a na isplatu čekaju i Jugoslav Pejčić i Sofija Janjić-Pejčić koji su ranije odbijeni u FBiH uz obrazloženje da su stambeno pitanje trajno riješili zakupom stana na Novom Beogradu. Također, Vlada FBiH je odbila i Anđelku Dimovsku, jer je njen suprug još 1996. godine potpisao ugovor o kupovini stana sa Ministarstvom odbrane Republike Makedonije u Skoplju.
To što je Vlada FBiH odbila da ih isplati smatra se neizvršavanjem presude Ustavnog suda BiH i ovi slučajevi su proslijeđeni Tužilaštvu BiH.
Iako su presude Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće i o njima uistinu ne bi trebalo biti rasprave, slučaj isplate odštete bivšim pripadnicima JNA za stanove u BiH , a koji su početkom agresije puške okrenuli prema toj istoj zemlji ostat će trajni spomenik sistema u kojem su međunarodne sudije u ovakvim slučajevima u potpunosti isključile ratni kontekst i pozadinu dešavanja u BiH.
U tom sistemu, pravda je izgubila bitku, ostavljajući preživjele žrtve rata da plaćaju odštete onima koji su bili u vojsci koja je napala njihovu zemlju.
Treba i podsjetiti da oficiri nesrpske nacionalnosti, poput Bošnjaka i Hrvata koji su 1991. i 1992. godine odbili učestvovati u agresiji i napustili JNA nisu dobili ništa. Vlasti u Beogradu su te ljude ekspresno proglasile dezerterima i izdajnicima, ugovori o otkupu njihovih stanova u Srbiji su poništeni, a nekretnine su predate trećim licima bez ikakve naknade.
Iako se u rješenjima Ustavnog suda BiH ne navodi tačan novčani iznos, dosadašnja pravna praksa i standardi Evropskog suda za ljudska prava u predmetima vojnih stanova nalažu da se odšteta veže za prijeratnu kvadraturu.
Na ime materijalne štete primjenjivao se i model od 1.000 eura po kvadratnom metru stana, čemu se dodaje fiksna naknada za nematerijalnu štetu i sudske troškove. U praksi to znači da bi Vlada FBiH, u zavisnosti od tačne veličine nekretnine u Sarajevu, mogla isplaćivati odštetu u rasponu od 100.000 do 150.000 KM.

