data-nosnippet>
Zdravstveni rizici i poljoprivredne štete od nje su veliki, a odavno su poznati i načini borbe protiv ambrozije, „korova stoljeća“. U srcu ljeta, kada priroda dostiže svoj vrhunac, u tišini i bez pompe buja jedan od najopasnijih korova našeg doba.
Ova biljka, porijeklom iz Sjeverne Amerike, danas je jedan od najvećih ekoloških i zdravstvenih izazova u Evropi, a posebno u Bosni i Hercegovini, navode stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Neprijatelj iz sjenke: Šta je ambrozija i gdje se širi?
Ambrozija (poznata i kao fazanuša, limundžik, partizanka) je jednogodišnja biljka visine od jednog metra do metra i po, s jakim vretenastim korijenom i razgranatim stabljikama prekrivenim sitnim dlačicama. Prepoznatljiva je po tamnozelenim, perasto urezanim listovima i karakterističnim žutim cvjetovima skupljenim na vrhovima stabljike.
U Evropu je stigla slučajno, kontaminiranim sjemenjem, ali se nevjerovatnom brzinom proširila zahvaljujući svojoj prilagodljivosti. Danas je najrasprostranjenija u južnoj i istočnoj Evropi, ali nezaustavljivo prodire i prema sjeveru i zapadu. Brzina njenog širenja procjenjuje se između šest i 20 kilometara godišnje.
“Ambrozija raste svuda – u poljima, baštama, duž puteva i pruga, oko kuća i zgrada, pa čak i u urbanim naseljima. Njeno širenje dodatno pospješuju vjetar i ljudi – putem sjemena koje ostaje klijavo godinama. Cvjeta od kraja jula do sredine oktobra, oslobađajući milijarde zrna polena koji mogu putovati i do 300 kilometara. Pet zrnca ambrozije dovoljno je da izazove ozbiljnu alergijsku reakciju”, kaže rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja u INZ Kasim Velić.
Kasim Velić
Kod osjetljivih osoba polen uzrokuje simptome poput crvenila i svraba očiju, kihanja, kašlja, otežanog disanja, pa čak i astme.
Djeca i odrasli pogođeni ovim alergenom imaju smanjenu koncentraciju, radnu i intelektualnu sposobnost, a kvalitet života im se značajno narušava. Šokantan je i prag reakcije: manje od 20 polenovih zrna po kubnom metru zraka dovoljno je da izazove zdravstvene tegobe.
Polenovo zrno pod mikroskopom
Nevidljivi neprijatelj usjeva: Štete u poljoprivredi
Ambrozija nije samo prijetnja zdravlju. U poljoprivredi, ona uzima danak iscrpljujući tlo jakim korijenjem i bujnom masom koja iz tla crpi hranjive materije, gušeći i zasjenjujući kultivirane biljke. Najčešće se pojavljuje u usjevima kukuruza, soje, suncokreta, šećerne repe i povrća, izazivajući smanjenje prinosa, a nerijetko i potpuni gubitak roda.
Suha klima i otvoreni tereni idealni su uslovi za njen razvoj, čineći je gotovo nezaustavljivom u vremenu kada poljoprivredna proizvodnja već trpi pod pritiscima klimatskih promjena. Borba protiv ambrozije nije jednostavna niti jednokratna. Uspjeh se može postići jedino integrisanim pristupom – mehaničkim, agrotehničkim i hemijskim mjerama.
“Na manjim površinama najefikasnije je čupanje biljke iz korijena dok je mlada, posebno nakon kiše. U urbanim zonama, oko škola, bolnica i vrtića, nužno je pravovremeno košenje – obavezno prije nego biljka procvjeta. Ako se kosi previsoko, iz donjih pupoljaka može izrasti nova, još snažnija generacija. Višestruko košenje tokom sezone ključno je za uspjeh”, dodaje Velić.
Agrotehničke mjere uključuju temeljitu obradu tla i pravovremeno međuredno kultiviranje, posebno u okopavinama. Kod većih površina, gdje je ambrozija ekspanzivna, preporučuje se košenje blizu tla kao osnovni vid fizičke kontrole. Hemijsko suzbijanje (primjena herbicida) rezervisano je za poljoprivredne površine, gdje se korov uništava zajedno s drugim štetnim biljkama. No, važno je naglasiti – nijedna mjera sama po sebi nije dovoljna.
Ko je odgovoran za uništavanje ambrozije?
Borba protiv ambrozije nije odgovornost pojedinca, već cijelog društva. Zakonski, obaveze su jasno definisane a sve iz svoje nadležnosti trebaju poduzeti vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta (obrađenog i zapuštenog), šumski i građevinski korisnici, javne službe koje održavaju puteve, pruge, vodotoke i zelene površine, uprave parkova, grobalja i nacionalnih parkova, te svi oni koji koriste ili posjeduju zapuštene površine, uključujući utrine i pašnjake. Nadzor nad sprovođenjem mjera vrše inspekcije – poljoprivredne, šumarske, urbanističko-ekološke, vodoprivredne i saobraćajne, kako federalne tako i kantonalne.
Kako ističu iz INZ, juli je ključni mjesec za identifikaciju i uklanjanje ambrozije, jer tada biljka još nije u punom cvatu, a prepoznavanje je jednostavno. Svako odlaganje omogućava razmnožavanje i dodatnu kontaminaciju zraka opasnim polenom.
Zato je važno da svi subjekti prepoznaju svoju odgovornost i pristupe mjerama uništavanja, kako bi građani – posebno oni alergični – imali što manje zdravstvenih problema. Ambrozija je tiha prijetnja koja ne poznaje granice ni imunitet. Da bismo je zaustavili, potrebna je odlučna, zajednička i kontinuirana akcija.
