Poznati muzičar Saša Popović poslije kraće bolesti preminuo je u bolnici u Parizu u 71. godini
Saša Popović, osnivač i kreativni direktor Grand produkcije, preminuo je juče u 70. godini u bolnici u Parizu, a nakon brojnih spekulacija o njegovom zdravstvenom stanju, saopšteno je da je Popović preminuo od karcinoma želuca. Popović je prije nepunih godinu dana, posjetio ljekara zbog nezgode sa nogom i tom prilikom se požalio na bolove u stomaku, nakon čega mu je dijagognostikovan karcinom. Poslije devet mjeseci borbe, izgubio je najveću životnu bitku.
Rak želuca je vrsta tumora koji se razvija iz sluzokože želuca. Većina slučajeva raka želuca su karcinomi želuca, koji se mogu podijeliti na nekoliko podtipova – adenokarcinome želuca, ali i na limfome i mezenhimalnetumore koji se takođe mogu razviti u želucu. Rani simptomi mogu uključivati gorušicu i bol u gornjem dijelu trbuha, mučninu i gubitak apetita. Kasniji znaci i simptomi su gubitak težine, žutilo kože i beonjača, povraćanje, otežano gutanje i krv u stolici. Rak se može proširiti iz želuca u druge djelove tijela, posebno u jetru, pluća, kosti, sluzokožu trbuha i limfne čvorove, piše Srpskainfo.
Uzrok nastajanja karcinoma želuca je nepoznat, ali se zna da neki činioci ishrane mogu doprinijeti njegovom razvoju. Najčešće se spominju dimljena i jako zasoljena hrana (meso i riba), voda u kojoj ima dosta nitrata, držanje hrane na sobnoj temperaturi (upotreba frižidera i savremene metode konzerviranja hrane smanjuju učestalost).
Povećanom riziku izloženi su pušači i alkoholičari. Mnoge studije pokazuju da konzumiranje hrane koja sadrži C- vitamin i b-karoten (sveže voće i povrće, crni hljeb, itd.) smanjuje rizik. Povećan rizik od nastanka postoji i kod osoba koje imaju neke bolesti želuca, kao što je npr. atrofični gastritis i perniciozna anemija. SZO (Svjetska Zdravstvena Organizacija) je 1994. g. proglasila bakteriju Helicobacter pylori karcinogenom na neke oblike tumora želuca.
Mišljenja o vezi između čira želuca i karcinoma želuca, posebno između japanskih i američkih naučnika su podijeljena, mada izgleda da je rizik raka želuca kod ljudi s ulkusom ipak mali. Neke studije navode veću učestalost kod osoba koje imaju krvnu grupu A u odnosu na krvnu grupu O mada je ona svega nekoliko procenata veća. Učešće genetskih činilaca u nastajanju karcinoma želuca ogleda se u njegovom češćem javljanju kod pacijenata kod kojih je jedan od roditelja umro od raka želuca. On je takođe češći kod jednojajnih nego kod dvojajnih blizanaca.
Najčešće pacijenti osjećaju tegobe koje su netipične, nelagodnost u stomaku, punoću u stomaku poslije jela, a nerijetko i bol u stomaku. Anoreksija (gubitak apetita) i nauzeja (gađenje prema hrani-pogotovo prema mesu) su takođe prisutne. Kod oko 50% pacijenata dolazi do gubitka u tjelesnoj težini. Mučnine, povraćanje krvi, krv u stolici, gubitak apetita i anemija koja se javlja zbog okultnog krvarenja je prisutna kod 2/3 pacijenata. Oko 25% bolesnika ima tegobe slične onima kod bolesnika s ulkusnom bolesti. Ponekad početni simptomi nastaju u toku metastaze karcinoma, pa se javlja maligni ascites (stvaranje velike količine slobodne tečnosti u stomaku), žutica zbog bilijarne opstrukcije, bol u kostima zbog kostanih metastaza, ginekološke tegobe, otežano disanje, gutanje, itd. U kasnijoj fazi bolesti bolesnici gube na težini, a neki mogu napipati tumorsku masu u gornjem dijelu stomaka, što je loš znak.
Rak želuca se ne javlja podjednako često na svim djelovima želuca. Češće se nalazi na izlaznom djelu želuca i na donjoj trećini tijela želuca nego na početnim i gornjim djelovima. Od ovih obilježja zavisi izbor načina liječenja i prognoza ishoda bolesti. Najznačajniji faktor za prognozu su dubina invazije i prisustvo ili odsustvo metastaza. Jedinu nadu za izliječenje daje hiruško odstranjenje tumora, a operacija uključuje i odstranjenje dijela ili cijelog želuca i okolnih limfnih čvorova. Ostale metode liječenja su radioterapija i hemoterapija. Koriste se nakon hiruškog zahvata i u liječenju uznapredovale bolesti. Metastaze, ma gdje bile imaju loš prognostički znak.
Spriječavanje pojave raka želuca teško je sprovesti s obzirom da nisu poznati svi faktori koji utiču na razvoj bolesti. Može se preporučiti smanjenje konzumiranja dimljene i slane hrane, svakodnevno uzimanje C-vitamina i b-karotena, iako njihova zaštitna uloga jos uvek nije pouzdano potvrđena. Prevenciju čini i borba za rano otkrivanje bolesti, jer je tada vjerovatnost preživljavanja mnogo veća. Potrebno je utvrditi osobe s povećanim rizikom i redovno ih kontrolisati. Tu spadaju osobe iznad 40 godina koje imaju neka oboljenja želuca, pojavu raka želuca u porodici, a posebno osobe sa neodređenim tegobama u gornjem dijelu stomaka koje traju duže vrijeme i ne reaguju na liječenje.
