Magazin

Sjećanje na legendarnog Zekerijaha Đezića: Kada bi zapjevao, ni lišće u nije šumorilo, da ne smeta

Oglas - Advertisement

Sjećanje na legendarnog Zekerijaha Đezića: Kada bi zapjevao, ni lišće u nije šumorilo, da ne smeta

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Iako je odlično obavljao sve čega se dotakne, ostao je krajnje skroman i nenametljiv
I ovog 14. novembra sjećamo se čuvenog Zekerijaha Đezića, bh. interpretatora sevdalinke, radiospikera i voditelja.

Đezić je rođen 1937. godine u Janji kod Bijeljine. Prenosi se da je talenat i lijep glas naslijedio od oca Halil efendije pa je već od malih nogu počeo pjevati.

Skroman i nenametljiv

Pred mikrofon je prvi put stao u pratnji bijeljinskog harmonikaša i pedagoga Hazima Hanušića.

“…neobično lijep, dostojanstvenog držanja i gospodskog glasa, zapjevao je u čuvenoj ljetnoj kafani u Gradskom parku, i odmah postao lokalna zvijezda. Njegove interpretacije svjetskih šlagera bile su nezaboravne. Kažu, kad bi zapjevao tada čuvenu pjesmu ‘Granada’, ni lišće u parku nije šumorilo, da ne smeta”, opisuje ga bijeljinski novinar i pisac Jusuf Trbić.

Đezić se školovao u Višoj pedagoškoj školi u Tuzli, a muzičko obrazovanje je sticao kod profesora Stojana Nestorovića. Nakon završetka Pedagoške akademije u Sarajevu, zaposlio se kao profesionalni spiker na Radio-Tuzli, a nakon toga na Radio i TV Sarajevo.

Iako je odlično obavljao sve čega se dotakne, ostao je krajnje skroman i nenametljiv.

“…neću reći da malo tražim od života, ali, nekako ono što tražim, ja i dobijam. Imam svoje poslove koje radim, svoje sitne brige i radosti, nedeljna popodneva ispunjena fudbalom, razumijevanje u porodici…I to je dovoljno”, govorio je Đezić.

Prvu gramofonsku ploču snimio je 1965. za zagrebački Jugoton. Naslovna je bila ‘Bosno moja, lijepih planina’.

Snimio je i prvu tuzlansku novokomponovanu sevdalinku ‘Tuzlanka se Sarajkama hvali’. Tako je krenula njegova karijera.

Odan pjesmi i u najtežim danima

Koliko je bio cijenjen, govori i činjenica da je bio pozivan na sve festivale narodne muzike, od Ilidže do Vogošćanskog festivala, a sve njegove interpretacije sačuvane su u arhivu Radio-Sarajeva.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu zajedno s Omerom Pobrićem i Zaimom Muzaferijom učestvovao je u pokretanju Festivala narodne muzike u Lukavcu, a snimio je i prvu bosansku patriotsku pjesmu ‘Ne daj se Bosno’.

Nakon teške bolesti, preminuo je 17. oktobra 2002. godine.

Posthumno mu je 2003. godine dodijeljena muzička nagrada ‘Davorin’ za afirmaciju originalne bosanskohercegovačke muzike.

U nastavku poslušajte jednu od njegovih nezaboravljenih izvedbi.

Povezano

Back to top button