Dragan Čović se opredijelio za neofašizam, ali Bosna i Hercegovina nije, poručuju iz Naše stranke.
Nakon niza neoustaških balova vampira, tj. Thompsonovih koncerata, od kojih je posljednji bio u Širokom Brijegu, Thompsona je ugostio i Dragan Čović. Gotovo stotinu godina od dolaska fašista na vlast u pojedinim dijelovima Evrope, Dragan Čović ugostio je čovjeka koji je simbol fašističkih uzvika.
To znači da je za Dragana Čovića još uvijek 1933. godina. Ili pak ‘93. Ali ako jeste njemu nije u Bosni i Hercegovini. Pogotovo ne smije biti u Mostaru, gradu koji je kao malo koji drugi pretrpio posljedice fašističkih težnji i danas ih trpi kroz gotovo svakodnevno vandaliziranje antifašističkih spomenika. Svi vrlo dobro znamo da je taj isti Perković godinama vezan uz fašističke parole, pod kojim je tokom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima ubijeno stotine hiljada ljudi.
Fašistička Nezavisna država Hrvatska odgovorna je za sistematski progon i ubistva Srba, Jevreja, Roma i antifašista svih nacionalnosti. Historijske procjene govore da su ustaše ubile na stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma, te političkih protivnika režima bez obzira na njihovu nacionalnost. To nisu apstraktne brojke, to su zbrisane zajednice. A danas se pozdrav pod kojim su ti ljudi ubijani relativizira, estetizira i pretvara u dio scenskog folklora.
I nije riječ samo o Drugom svjetskom ratu. Tokom agresije u Bosni i Hercegovini, u ime endehazijskih težnji ubijeno je, protjerano i mučeno na desetine hiljada ljudi uz poklike koje Thompson slavi. Ideologije koje su se hranile mitovima o povijesnim pravima i etničkoj čistoći ponovo su proizvodile logore, progone i masovne grobnice. U takvom kontekstu, dovoditi osobu koja uporno promovira ustašku simboliku i predstavljati je kao simbol evropskih vrijednosti nije samo provokacija, to je svjesno guranje društva u ideološki rov.
Jasno je da je svijet postao ideološki bipolaran. S jedne strane stoje antifašisti koji bez zadrške kažu da su fašizam, ustaštvo i svi njihovi simboli civilizacijsko zlo. S druge strane su oni koji ih ne samo relativiziraju, nego ih kroz političku zaštitu, javne dočeke i kulturnu promociju normaliziraju i slave. U decenijama kada bi se Evropa trebala podsjećati na vlastitu pobjedu nad najmračnijom ideologijom 20. stoljeća, mi se ponovo dijelimo na one koji brane antifašističko nasljeđe i na one koji s njim koketiraju i koji ga slave.
Moramo biti brutalno jasni: nema neutralnosti prema fašizmu. Nema “ali”. Nema kulturnih izgovora. Ili ste na strani antifašizma i dostojanstva žrtava, ili ste na strani relativizacije zločina. Najoštrije osuđujemo Čovićev susret i ovo neće ostati bez političkih posljedica za HDZ, poručuju iz Naše stranke.