Još kada na sve dodamo milionski dug RTRS-a prema BHRT-u i niz kontroverznih presuda banjalučkih sudova u korist RTRS-a – slika postaje kristalno jasna.
Kritike predsjednika Vlade Republike Srpske Save Minića na račun Radio-televizije Bosne i Hercegovine ponovno su uzburkale javnost.
Dok entitetski premijer optužuje BHRT da se pretvara u „medij jednog dijela društva“ zbog, prema njegovim riječima –„propusta u prilagođavanju muzičkog programa tokom Dana žalosti u RS-u“, valja podsjetiti na dugogodišnje ignoriranje državnih zakona i sudskih presuda od strane entitetskog servisa – Radio-televizije Republike Srpske.
Ovakva retorika entitetskog premijera ponovno u prvi plan stavlja dvostruke aršine kada je u pitanju poštovanje žrtava i zakonskih obveza javnih emitera.
SELEKTIVNO ŽALJENJE
Minićev istup je očigledan paradoks. Naime, dok se od državnog javnog servisa ultimativno traži striktno poštovanje dana žalosti koje proglašava Vlada RS-a, javni servis RTRS – koji se već duže od 15 godina nalazi pod apsolutnom političkom i uređivačkom kontrolom vladajućeg režima u Banjoj Luci – sistemski provodi huškačku politiku vlasti.
Najočitiji primjer ovih dvostrukih aršina jeste odnos prema 11. julu. Javni servis RTRS nikada u svojoj povijesti nije prilagodio program, niti zvanično obilježio Dan žalosti povodom međunarodno presuđenog genocida u Srebrenici, čime direktno ignorira osjećanja i prava bošnjačkog naroda kao jednog od konstitutivnih naroda u tom bh. entitetu.
Dodatni segment Minićevih optužbi odnosi se na obilježavanje stradanja srpskog naroda u regiji Podrinja i Bratunca. Iako niko ne osporava pravo na sjećanje i žaljenje za svim nevinim žrtvama, valja podsjetiti na suštinsku razliku u pravnoj prirodi ovih događaja.
Vlast u Republici Srpskoj godinama politički potencira događaje u regiji Bratunca, pokušavajući stvoriti vještački historijski balans. Međutim, zvanične činjenice pokazuju ključnu razliku:
Genocid nad Bošnjacima pravno je dokazan i potvrđen brojnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Suda Bosne i Hercegovine.
BEZ PRESUDE NEMA NI OSUDE
Za zločine nad srpskim stanovništvom u regiji Bratunca, na koje se poziva vlast RS-a, ne postoji nijedna pravosnažna presuda Suda BiH ili Haškog tribunala kojom su komandanti ili jedinice Armije BiH osuđeni za sistemski ili masovni zločin, budući da su optuženi – poput Nasera Orića, pred ovim sudovima pravosnažno oslobođeni krivice.
Zbog toga Minićev napad na BHRT ne treba tumačiti kao stvarnu brigu za profesionalne standarde javnog servisa, već kao nastavak političkog pritiska i instrumentalizacije javnih medija u svrhu nametanja selektivne kulture sjećanja.
Na kraju, SNSD već duže vrijeme uopće ne skriva namjeru da ugasi BHRT. Kroz kontrolu nad državnim institucijama i parlamentarnim domovima, kadrovi ove stranke sistemski blokiraju svako zakonsko rješenje za stabilno financiranje javnog servisa, još kada na sve dodamo milionski dug RTRS-a prema BHRT-u i niz kontroverznih presuda banjalučkih sudova u korist RTRS-a – slika postaje kristalno jasna.