data-nosnippet>
O presudi Miloradu Dodiku i kraju njegove političke karijere, poziciji Dragana Čovića, ali i neinteligentnim porukama Elmedina Konakovića, te aktuelnoj situaciji u BiH i budućnosti BiH, za “Avaz” govori politolog i politički analitičar iz Zagreba, profesor Žarko Puhovski. Dešavanja nakon pravosnažne presude predsjedniku RS, opisuje Njegoševom rečenicom: “Prazne se puške obojica plaše”.
Jedan zna da je puška, drugi zna da je prazna. Radi se o Dodiku, koji je godinama živio od provociranja, maltretiranja i manipuliranja, a uvijek je znao da ne može ići do kraja, da ne može ići ka separaciji, ali je o njoj govorio. Jer da dođe do separacije RS, onda bi on izgubio smisao svoje političke egzistencije, a to nije uopće moguće. S druge strane, on je osuđen po zakonu koji je donijela jedna osoba, a što se u Evropi nije desilo posljednjih 200 godina. Sudi ga se po procesnom zakonu, što opet nema nigdje, po kojem se do godinu zatvora može otkupiti za novac. Dakle, s jedne strane se zaoštrava pritisak na Dodika, jer je doista pretjerao, a s druge se ono što bi trebali biti ostaci pravne kulture BiH radikalno reducira na sramotu. Jer, da čovjeka koji je izabran sudite po zakonu koji je donijela jedna osoba, kakva god ona da je, pa da može otkupiti kaznu za ne znam koliko tisuća maraka – to je loš vic – kaže profesor Puhovski.
Odigrao svoju ulogu
Ni zabrana obavljanja dužnosti na period od šest godina, koja je šest puta duža od same kazne, dodaje, ne postoji u većini modernih pravosudnih sistema i mimo je pravne logike. Zato naš sagovornik smatra da se u ovom slučaju o pravu i ne radi.
– Radi se o političkim odnosima u kojima je Dodik “dotjerao cara do duvara” i sada dalje više ne ide. Dodik je svoje odigrao. Još će se tu pojavljivati kao neko za kog se brinu Orban, Vučić, možda malo i Putin, ali ne pretjerano, ali on je svoju ulogu odigrao. Međutim, ono što bi druga strana, da je iole inteligentna, trebala činiti, jeste pokazati tom dijelu BiH da je doista dio BiH i da je to srpski dio BiH. Orijentirati se na nekog drugog srpskog političara iz BIH, da ne ispadne da se radi o obračunu sa srpskom komponentom, na čemu Dodik insistira – naglašava Puhovski.
Ukazuje da Dodikovim tvrdnjama u prilog idu i neoprezne i nediplomatske izjave ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, koji se ponaša trijumfalistički i djetinjasto, iako to čini u situaciji u kojoj u pitanje mogu doći stabilnost, mir i normalan život stotina hiljada ljudi.
– On se veoma neinteligentno javlja za riječ kao ministar vanjskih poslova i time legitimira Dodika kao nešto što je izvan BIH. On nije ministar unutrašnjih poslova ili pravosuđa. Ministar vanjskih poslova se bavi Kinom, Hrvatskom ili Luksemburgom. Što ima on pričati o Dodiku, ako Dodik doista nije druga država, inozemstvo?! To je toliko nepametno, da je zaista zaprepašćujuće. Da sam ja Dodik, ja bih samo u tome uživao, ali ni Dodik nije prepametan u tim stvarima. Drugo, on koristi tvrde formulacije kojima dodatno naglašava politički karakter presude, umjesto njenog pravosudnog elementa. To je katastrofalno za BiH – ističe Puhovski.
I danas mnogi postavljaju pitanje s kakvim motivima se Dodik rukovodi dok vodi neprincipijelnu politiku, pa presude priznaje ili odbacuje, zakone usvaja pa ih odbacuje, a državne institucije jučer poštuje, a danas ne. Na isti način se odnosi i prema davno najavljenom otcjepljenju RS.
Pogledati kartu
– RS se ne može otcijepiti. Dovoljno je pogledati kartu. Ona je napravljena kao zmijolika, vijugava konstrukcija, koja samostalno ne može egzistirati. O tome nema spora, u Dejtonu su veoma dobro znali šta rade. Drugo, RS se ne može otcijepiti ni zato što za to ne postoji interes nigdje izvan BiH, a pitanje je postoji li u ovom trenutku ozbiljan interes i u samoj BiH, pa i RS. Dodik je neinteligentno protiv sebe uspio mobilizirati i one u EU koji bi mogli imati simpatije za njega, a sada ga vide kao opasnost na granicama EU, odnosno Hrvatske. On se ponaša kao čovjek koji je doista ostao bez karata. Ima jednu koju ponavlja, a ta karta može se samo jedanput odigrati. Kako je rekao veliki Stanislavski – kad je u prvom činu predstave sjekira na zidu, u trećem činu mora biti u nečijoj glavi. A ovo je već 17. čin i sjekira još visi na zidu – komentira profesor Puhovski.
Potcrtava da secesije RS neće biti, a da je Dodik izgubio vjerodostojnost i dio podrške u narodu. U međuvremenu, nije se profilirao neko dovoljno upečatljiv, a ko bi imao bosansko-srpsku, razumnu poziciju, kakav je bio upravo Dodik na početku svoje karijere. Puhovski ne štedi kritike ni na račun bošnjačke politike, za koju tvrdi da prigovore na svoje ponašanje skida s dnevnog reda na račun Dodika i njegovih prijetnji secesijom.
Najveća odgovornost
– Njima je Dodik idealan partner. Hoće li se konačno shvatiti u jednoj zajednici, koja je po etničkom modelu ustrojena, da najveća etnička skupina ima daleko najveću odgovornost. Ona mora jamčiti prava manjina, a time se baš nisu istaknuli ljudi s bošnjačke strane – dodaje Puhovski.
Poziv predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića na poštivanje odluka Suda BiH, visokog predstavnika i CIK-a BiH, Puhovski smatra inteligentnim.
– On je shvatio da se ne treba vezivati za luzere. Ali ne treba zaboraviti da su Čović i društvo bili natjerani na savez s Dodikom, zbog činjenice da se bošnjačka većina u FBiH ponašala kao slon u staklariji. Sad su ostali sami s tim slonom. Hoće li ga moći ukrotiti s nekom pomoći izvana, to ćemo vidjeti. Lako je moguće da hoće, jer mislim da je bošnjačka komponenta u BiH izgubila kredite koje je imala u inozemstvu. Sve što je mogla iskoristila je da se riješi Dodika i mislim da je sad, kad budu htjeli neku podršku protiv hrvatske komponente, neće dobiti. Do sada su je dobivali jer oni kao jamče jedinstvo BiH, a oni su, zapravo, najveća opasnost za BiH svojim unitarističkim poimanjem BiH kao njihove države – smatra Puhovski.
Kada je riječ o zaostajanju na evropskom putu, pa i sankcijama od Evropske komisije koja je BiH već uskratila 10 posto sredstava iz Plana rasta, Puhovski kaže da se BiH pokazuje kao zemlja kojom se ne može vladati iznutra, a to stranci moraju izvana. Istovremeno, evropske integracije stoje i zbog unutrašnjih problema EU, koja se ne snalazi najbolje u odnosima između Rusije i Kine, odnosno SAD.
O vojnom sukobu nema govora
– BiH još može, barem djelomično, nadoknaditi zaostatke, ali mora postojati politička vlast s demokratskom legitimacijom, koja nastupa u ime države. A toga nema. Kad god dolaze u Brisel, svaki hvata svoje saveznike. Mora se stvoriti atmosfera koja pokazuje sposobnost odlučivanja i o prošlosti, i o sadašnjosti. Imate pokušaje bošnjačke komponente koja nastoji da se postavi kao isključiva žrtva. Ali kad se oni s pravom skandaliziraju nad time što srpska komponenta ne priznaje genocid u Srebrenici, naglo zašute kad ih pitate šta je s Dževadom Mlaćom nakon toliko godina i potpuno čistim slučajem logora koji je organizirao za Hrvate u Bugojnu. Nemate nijednu stranu koja konzekventno, čisto postavlja o prošlosti, a svi su utemeljeni u prošlosti. Zbog toga, ali i svojih političkih nedostataka, nisu u stanju pregovarati o savremenim temama i doći do toga da se uspostavi centar odlučivanja u BiH – kaže Puhovski.
U međuvremenu, BiH od rata do danas ima milion stanovnika manje, a njena dijaspora će uskoro biti brojnija od domaćeg stanovništva.
– Međunarodnoj zajednici bi sada smetao jedino vojni sukob o kojem nema ni govora. To je jedna dobar aspekt ove situacije. Nerijetko u javnosti imamo slične, krvoločne pokliče kao 90-ih, ali tada ih je veliki broj ljudi s oduševljenjem prihvatao. Sad je veliki broj ljudi jako skeptičan prema tim pokličima, a izgleda da to dio političke elite još nije shvatio – zaključuje profesor Žarko Puhovski.
