U petak navečer, 4. jula, Državni sud i Tužilaštvo BiH poslali su zajedničko saopćenje u kojem je obznanjeno da je ukinut pritvor Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, osumnjičenom za napad na ustavni poredak. Time je formalno okončana faza u kojoj je Dodik, sedmicama unazad, izbjegavao privođenje unatoč izdatom nalogu i potjernici.
Dan kasnije, 5. jula, Sud BiH je u cilju „pravovremenog i objektivnog informisanja“ dostavio medijima video snimak ročišta, ali ne u cijelosti – već svega pet minuta, i to sa očitim rezovima. Tokom obraćanja sutkinje jasno se vidi promjena položaja fascikle, dok je kraj snimka odrezan usred govora Dodikovog advokata, bez zaključka ročišta.
Zbog toga je portal Detektor zatražio puni snimak ročišta, ali je Sud BiH odbio zahtjev, pozivajući se na zakonske izuzetke i zaštitu postupka.
Sporni izuzeci
“Informacije institucija BiH smatraju se otvorenim, osim ako je neobjavljivanje opravdano zakonskim izuzecima”, naveli su iz Suda, ali nisu precizirali o kojim se tačno informacijama radi u ovom slučaju.
Advokatica Sabina Mehić ocijenila je da se ročište odvijalo pod krinkom formalne javnosti: “Ako je već Sud propustio obavijestiti javnost o održavanju ročišta, logično bi bilo objaviti snimak u cijelosti.”
Mehić ističe da izgovor Suda da je faza postupka razlog za uskraćivanje snimka nema uporište u zakonu, te dodaje: “Ne postoji predmet koji je više u javnom interesu od ovog.”
Mediji: Gubi se povjerenje u pravosuđe
Novinarka Nove BH, Vildana Kurtić Duran, poručuje da je ovo bio ključni trenutak da Sud pokaže odgovornost prema javnosti. Umjesto toga, kaže, građani su prepušteni poluinformacijama i spekulacijama o mogućim političko-pravosudnim nagodbama.
“Izdavanje video snimaka u trajanju od deset minuta prema nejasnim kriterijima postaje praksa, ali ovdje bi trebalo važiti pravilo izuzetka, jer povjerenje u pravosuđe nestaje”, ističe ona.
Slično mišljenje dijeli i Meldiana Mulaosmanović s portala Faktor.ba, koja oštro kritikuje “autogol” Suda BiH. Nakon što su iz Suda priznali da raspored ročišta nije objavljen jer “služba nije radila u dežuri”, Mulaosmanović dodaje: “U trenutku kada sumnje u dogovorene scenarije kuljaju, Sud je najmanje mogao biti potpuno transparentan.”
Pravni osnov – bez osnova?
U obrazloženju Suda spominju se odredbe Zakona o krivičnom postupku koje navodno zabranjuju javno prikazivanje snimaka iz postupaka, ali advokatica Mehić tvrdi da takva zabrana ne postoji u obimu u kojem je primijenjena. Mediji su, kako navodi, mogli prisustvovati da im to nije uskraćeno, te ne postoji zakonita prepreka za objavu snimka.
Javnost ima pravo znati
Zamjenica glavnog urednika CIN-a, Mirjana Popović, upozorava da ovakvo postupanje Suda BiH samo povećava nepovjerenje građana: “Transparentnost bi u ovom slučaju bila dokaz da pravosuđe zna svoju ulogu i razumije zahtjeve društva.”
Ona zaključuje da selektivno prikazivanje dijelova suđenja građanima šalje jasnu poruku: „Vaše mišljenje nije važno. Vlast je važnija od prava.“
Ovaj slučaj otvara ozbiljna pitanja o radu pravosuđa, javnom interesu i selektivnoj transparentnosti institucija koje bi morale služiti građanima. Ako su ročišta javna – neka budu zaista javna. A ako nisu – neka to jasno piše u zakonu.
