UZBUNA U ČOVIĆEVIM REDOVIMA: Krešiću zasmetao istup zadarskog profesora o Hrvatima “bosančerosima”, ali pozadina svega je…
-Ovo je opasna ideja koja vodi prema plutokraciji, a ne demokraciji, piše Krešić.
Objava profesora povijesti iz Zadra Tomislava Horvata na platformi X izazvala je veliku pozornost zbog svojih kontroverznih stavova o biračkim pravima Hrvata izvan Hrvatske oko rezultata prvoga kruga predsjedničkih izbora. Horvatov poziv na ukidanje prava glasa Hrvatima iz BiH, uz korištenje izraza poput “bosančerosi”, otkriva zabrinjavajuću kombinaciju nepoznavanja osnovnih demokratskih načela, populizma i netolerancije prema dijelu vlastitog naroda, piše Zoran Krešić, novinar Večernjeg lista BiH i medijska perjanica Čovićevog HDZ-a.
-Ovakav diskurs ponovno zagađuje javni prostor uoči drugoga kruga u kojemu se ogledaju Zoran Milanović i Dragan Primorac. Horvatov ključni argument jest da biračka prava treba uvjetovati plaćanjem poreza u Hrvatskoj, što bi automatski isključilo Hrvate iz BiH. Iako ova teza možda zvuči uvjerljivo površnim promatračima, ona pokazuje duboko nerazumijevanje pravne i političke prakse u Europi. Mnoge europske zemlje, poput Italije, Francuske, pa čak i Njemačke, omogućuju svojim državljanima u dijaspori glasovanje na nacionalnim izborima bez obzira na njihovu poreznu rezidenciju.
Italija, Hrvatska i Francuska, koju se smatra kolijevkom demokracije, imaju građane s dvostrukim državljanstvom i pravom glasa u različitim zemljama. U Italiji građani koji žive u inozemstvu imaju pravo glasovati na talijanskim izborima poštom za parlamentarne izbore. U Hrvatskoj državljani Hrvatske koji žive izvan zemlje glasuju za Europski parlament, predsjednika i Sabor. Francuski državljani u inozemstvu mogu glasovati za zastupnike u francuskoj Nacionalnoj skupštini, a ako imaju dvojno državljanstvo, mogu glasovati i u drugoj zemlji. Građani EU-a koji žive u Njemačkoj mogu glasovati na lokalnim izborima u Njemačkoj, ali i u svojoj matičnoj zemlji. U Španjolskoj pak građani mogu glasovati na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament, ali zadržavaju pravo glasovanja u svojoj zemlji podrijetla.
Postoje i zemlje koje imaju posebne bilateralne sporazume, poput Velike Britanije i Irske. Naime, građani Irske u Velikoj Britaniji i građani Velike Britanije u Irskoj imaju pravo glasovati na izborima u obje zemlje zahvaljujući povijesnom sporazumu. Švedska i Finska imaju poseban sporazum, a tiče se Alandskih otoka, autonomne regije Finske. Naime, oni mogu, uz Finsku, glasovati i u Švedskoj. Argument da je pravo glasa uvjetovano plaćanjem poreza nije samo neutemeljen već je i opasan jer otvara vrata daljnjem uskraćivanju prava različitim skupinama građana. Ali i kršenju odredaba Ustava Republike Hrvatske koji je tretira kao državu hrvatskoga naroda i svih građana. Osim toga, Horvat se posebno fokusirao na Hrvate iz BiH, ignorirajući povijesnu i pravnu povezanost ovoga naroda s Republikom Hrvatskom.
Podsjetimo, Hrvati u BiH imaju ustavno pravo glasa na hrvatskim izborima, što proistječe iz posebnog statusa BiH kao susjedne zemlje s hrvatskim nacionalnim interesima i povijesnim vezama. Slična, primjerice, prava uživaju Talijani u Argentini. Uporaba izraza “bosančerosi” ne samo da je uvredljiva već pokazuje duboku predrasudu prema Hrvatima iz BiH. Takav jezik dehumanizira ovaj narod koji se bori za očuvanje vlastitog identiteta. Ovo nije prvi put da se Hrvate iz BiH stereotipizira i marginalizira u javnom diskursu u Hrvatskoj. Korijeni ovakvog govora leže u dubljim političkim podjelama koje se temelje na regionalizmu i nesposobnosti da se prepozna vrijednost i doprinos svih dijelova hrvatskog naroda.
Nije iznenađujuće da su ovakav istup s odobravanjem dočekali unitaristički krugovi u Sarajevu. Politički akteri koji sustavno marginaliziraju Hrvate u BiH, primjerice kroz izborni inženjering koji je doveo do izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, rado prihvaćaju ovakve argumente kako bi oslabjeli poziciju Hrvata u BiH. Pravo glasa jedno je od temeljnih ljudskih prava i nije uvjetovano ekonomskim doprinosima pojedinca državi. Ova prava proistječu iz državljanstva, a ne iz porezne obveze. U demokratskim sustavima glasovanje nije privilegij, već pravo koje omogućuje svim građanima, bez obzira na njihov ekonomski status, da sudjeluju u oblikovanju politike svoje zemlje. Taj argument implicitno sugerira da bi porezni obveznici trebali imati veći politički utjecaj od onih koji ne plaćaju porez.
Ovo je opasna ideja koja vodi prema plutokraciji, a ne demokraciji. Uostalom, prema toj logici, umirovljenici, studenti ili nezaposleni koji ne plaćaju porez također bi trebali izgubiti pravo glasa, što je apsurdno. Posebno je ironično što Horvat, kao povjesničar, zanemaruje povijesne činjenice o povezanosti Hrvatske i Hrvata u BiH. Tijekom povijesti Hrvatska se oslanjala na zajedništvo svog naroda izvan granica matice, posebno u teškim vremenima poput Domovinskog rata. Upravo su Hrvati iz BiH, koje se naziva “bosančerosima”, dali neizmjeran doprinos obrani Hrvatske i stvaranju njezine državnosti. Ova povijesna činjenica čini njegove stavove još apsurdnijima i licemjernijima. Ovakvo stajalište ranije su pokušavali nametnuti iz hrvatske oporbe, a dio medija je pak vodio ratove protiv Hrvata iz BiH nastojeći tako dobiti glasove kod birača. Danas ovakve stavove ne podupiru ni predsjednički kandidati Zoran Milanović i Dragan Primorac, piše Krešić.
Krešić je iskoristio priliku i u komentar na osvrt zadarskog profesora povijesti ubacio člana Predsjedništva Željka Komšića, te se po uzoru na šefa stranke Dragana Čovića, koristi neustavnom terminologijom “hrvatski član Predsjedništva”. Da podsjetimo, ne postoji hrvatski član Predsjedništva BiH, postoje samo članovi Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda.
No, nije ni čudna zabrinutost Čovićevog medijskog jurišnika za mogućnost ukidanja glasanja nerezidentnih državljana u Hrvatskoj, o kojem se sve češće govori javno.
Naime, Dragan Čović godinama vrši svojevrsne ucjene i pritiske na Plenkovića uoči svakih izbora u Hrvatskoj, o čemu je za “Slobodnu Bosnu” govorio Davor Gjenero, politolog i neovisni konsultatnt.
