Geopolitičke napetosti u regiji ponovno su u središtu pozornosti nakon oštrih poruka između Zagreba i Beograda te sve češćih upozorenja o ubrzanom naoružavanju susjednih zemalja.
Dok hrvatski dužnosnici ističu kako se vojska mora pripremati za “prvi dan sukoba”, u javnosti se postavlja pitanje prijeti li Hrvatskoj stvarna sigurnosna opasnost i od koga. O vojnoj snazi Mađarske i Srbije, stanju hrvatskih oružanih snaga i širem geopolitičkom kontekstu u kojem pravo sve češće ustupa mjesto sili, za RTL je govorio vojni analitičar Marinko Ogorec.
Ogorec smatra da Hrvatska posebnu pozornost treba obratiti na dvije susjedne zemlje koje se intenzivno naoružavaju – Srbiju i Mađarsku.
“Mađarski premijer Viktor Orbán već je nekoliko puta jasno pokazao određene apetite prema dijelovima hrvatskog teritorija sa svojim famoznim šalovima i kartama. To bi trebalo tretirati kao ozbiljnu stvar. Političar i državnik njegovog ranga ne bi si to smio olako dozvoljavati”, objašnjava Ogorec, podsjećajući na incidente iz 2022., ali i 2020. godine, kada je objavljena fotografija s kartom na kojoj su dijelovi Hrvatske prikazani kao mađarski teritorij.
Svijet po principu “ko je jači, taj tlači”
Na pitanje zašto sada Mađarsku treba “imati na radaru”, s obzirom na to da su se prijašnji incidenti rješavali na “džentlmenski” način, Ogorec odgovara da se promijenio globalni kontekst.
“Nažalost, to je zbog događanja koja pokazuju stvarnost, a stvarnost je tko je jači, taj tlači. Drugim riječima, međunarodno pravo takvo kakvo jest kao da se počelo primjenjivati na način da se odnosi na sve ‘osim na mene’. Takva situacija ne bi se trebala tolerirati. Međutim, okolnosti nalažu da se i o tome treba razmišljati”, kaže Ogorec. Smatra da su potezi velikih sila, od Arapskog proljeća do napada Rusije na Ukrajinu, srušili pravila međunarodne igre. “Sve što se događalo u zemljama Magreba i Bliskog istoka pokazuje da onaj tko je jači sebi daje za pravo druge učiti redu”, navodi.
“Mađarska ima solidnu vojsku, Hrvatska ozbiljan nedostatak”
Upitan za usporedbu vojne moći Mađarske i Hrvatske, Ogorec kaže da Mađari imaju solidnu i dobro uređenu vojsku. “Imaju sve sustave koji su potrebni za vođenje obrambenog djelovanja. Vojska je uravnoteženo strukturirana i u tom kontekstu ima odgovarajuće snage za svoje potrebe”, ističe.
Iako Hrvatska ima iskustvo iz Domovinskog rata, Ogorec upozorava da to danas nije presudno. “Svi ti ljudi koji imaju ratno iskustvo u Domovinskom ratu sada su stariji i ne mogu voditi rat. Tako da to iskustvo možemo staviti po strani jer se danas više ne primjenjuje na isti način. S druge strane, Mađarska ima uravnoteženo izgrađene oružane snage.
Hrvatska nema i u ozbiljnom segmentu – u protuzračnoj obrani – nedovoljno je konsolidirana, a to je struktura koja se u suvremenim sukobima pokazuje kao možda najvažnija”, naglašava.
“Srbija ojačala protuzračnu obranu”
Time se otvara tema protuzračne obrane, segmenta u kojem je Srbija posljednjih godina značajno napredovala nabavom ruskih, kineskih pa i izraelskih sustava.
“Srbija ima sustave protuzračne obrane za male i srednje visine, pa čak u određenom segmentu i za veće visine. Pitanje je koliko su integrirani jer se radi o različitim sustavima – kineskim, domaćim, ruskim, pa čak i francuskim. Problem je sve to uvesti u jedan integrirani sustav protuzračne obrane. Nisam siguran koliko je to kod njih moguće, ali ti sustavi postoje”, detaljno pojašnjava Ogorec.
Dok Srbija ima te, iako možda nekompatibilne sustave, Hrvatska s druge strane raspolaže samo sustavima za male visine. Uspoređujući vojnu spremnost dviju zemalja, Ogorec zaključuje: “Srbija trenutačno ima više tehnike, veće oružane snage i veću vojnu proizvodnju. Što se tiče borbene motivacije, želim vjerovati da je naša motivacija i dalje snažna, kao 1990-ih”.
“Opasnost uvijek vreba od susjeda”
Na pitanje je li prije samo nekoliko godina mogao zamisliti razgovor o naoružanju susjeda, vojni analitičar odgovara potvrdno. “Zašto ne? Ja sam uvijek sklon reći da, ako nam išta prijeti, prijeti nam od susjeda. S Rusima, Amerikancima ili Kinezima nećemo ratovati. U povijesti su nas napadali susjedi, sa sjevera, juga i istoka. Govorim u tim relacijama”, kaže.
Osvrnuo se i na Bosnu i Hercegovinu, opterećenu unutarnjim problemima i stalnim prijetnjama odcjepljenjem Republike Srpske. “Terorizam je moguć posvuda i odasvud. Vidimo da je značajan broj migranata došao u Europu iz zemalja zahvaćenih ratovima. Schengenski prostor je porozan, a terorizam ne poznaje granice. Nisam siguran da u BiH ima više terorističkih ćelija nego što ih već ima u zapadnoj Europi”, smatra Ogorec.
Spomenuo je i Italiju, ističući da je hrvatska obala i tim susjedima uvijek bila zanimljiva. “Hrvatskoj je u interesu imati jake, kvalitetne i dobro opremljene oružane snage. Naš teritorij je prekrasan, prebogat i prelijep i oduvijek je bio interesantan susjedima. Ako je stoljećima bio interesantan, zašto mislimo da danas ne bi bio? Jamac sigurnosti su samo dobre i osposobljene oružane snage”, poručuje.
Ipak, najnapetiji odnosi su sa Srbijom, s kojom Hrvatska ima ono što se u teoriji naziva “sigurnosna dilema”. “Ako vidite da susjed donese kući pušku, možda ide u lov. Ako donese snajper, pitate se zašto. Ako donese strojnicu, to je znak za uzbunu. Tako je i među državama. Ako Srbija ima PZO sustave – to može biti obrana. Ali ako razvija raketne sustave dometa 150 kilometara, onda se postavlja pitanje čemu to služi. To je logika sigurnosne dileme”, zaključuje Ogorec.