Jovo Lukić ispisao historiju: Sin legende Slobode postigao prvi gol za BiH na Mundijalu
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine remizirala je protiv Kanade (1:1) u prvom kolu Svjetskog prvenstva 2026. godine, a susret u Torontu ostat će upisan zlatnim slovima u historiju bh. nogometa zahvaljujući Jovi Lukiću, piše Crna-Hronika
Dvadesetsedmogodišnji napadač postao je prvi strijelac Bosne i Hercegovine na Mundijalu 2026, pogodivši mrežu domaće selekcije u 21. minuti utakmice i donijevši Zmajevima vodstvo. Time je njegovo ime trajno upisano među najvažnije trenutke reprezentativnog nogometa naše zemlje.
Lukić je rođen u Šapcu, a porijeklom je iz Modriče. Nogometni put započeo je u omladinskim kategorijama Alfe iz Modriče, dok je seniorsku karijeru gradio kroz Slogu Doboj, Krupu i Zvijezdu Gradačac. Potpunu afirmaciju doživio je u banjalučkom Borcu, gdje je tokom četiri godine odigrao 135 utakmica, postigao 38 pogodaka i osvojio dvije titule prvaka Bosne i Hercegovine.
Njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo, pa je karijeru nastavio u Rumuniji. Nakon epizode u Universitatei Craiovi, potpuni procvat doživio je u dresu Universitateae Cluj. U sezoni 2025/26. bio je najbolji strijelac rumunskog prvenstva sa 18 pogodaka u 32 utakmice, dok je ukupno postigao 20 golova uz tri asistencije u svim takmičenjima. Takve partije donijele su mu i priznanje za najboljeg igrača rumunske lige.
Visok gotovo dva metra, dominantan u zračnim duelima i izuzetno snažan u igri leđima prema golu, Lukić je profil napadača kakvog reprezentacija Bosne i Hercegovine dugo nije imala. Njegov pogodak protiv Kanade samo je potvrda kvaliteta koji je pokazivao tokom cijele sezone.
Posebnu simboliku njegov uspjeh ima zbog činjenice da dolazi iz sportske porodice. Njegov otac Mitar Lukić ostavio je dubok trag u FK Sloboda Tuzla.
Nekadašnji ofanzivni veznjak odigrao je 150 utakmica za Tuzlake i postigao 28 pogodaka u tadašnjoj Prvoj ligi Jugoslavije, a navijači ga i danas pamte kao jednog od važnijih igrača generacije osamdesetih godina.
Mitar Lukić je 1988. godine ostvario i inostrani angažman u turskom Trabzonsporu, gdje je upisao 34 nastupa i šest pogodaka, prije nego što se ponovo vratio na Tušanj. Nakon završetka igračke karijere uspješno je radio i kao trener u više klubova širom Bosne i Hercegovine.
Zanimljivo, nakon svog debija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Jovo Lukić je poručio da jedva čeka prvi pogodak u nacionalnom dresu.
„Svi smo uživali u ovoj utakmici. Šteta što nismo dobili. Velika je čast i zadovoljstvo igrati za svoju državu. Nema boljeg osjećaja. Jedva čekam da zabijem prvi gol za reprezentaciju i nadam se da će doći uskoro“, rekao je tada Lukić.
Taj trenutak stigao je na najvećoj mogućoj pozornici – Svjetskom prvenstvu. Gol protiv Kanade nije donio pobjedu Zmajevima, ali jeste trenutak za historiju i početak jedne nove reprezentativne priče čiji je glavni junak upravo Jovo Lukić.