Španski premijer Pedro Sánchez podigao je prašinu ovih dana jer je, idući stopama svog kolege iz Kanade Marka Carneya, pokazao zube čovjeku koji čezne za konstantnim laskanjem – američkom predsjedniku Donald Trumpu. Dok gotovo svi evropski lideri šute, Sánchez je izdvojio tri ključne posljedice rata u Iranu: mnogo ljudi će stradati, svijet će biti dodatno destabiliziran, a ekonomske posljedice bit će ogromne.
Carney je na Svjetski ekonomski forum u Davosu u Davosu u januaru staloženo i jasno istakao da je nastupila nova realnost zbog tadašnje Trumpove ambicije o pripajanju Grenlanda Sjedinjene Američke Državema. Jedini se otvoreno suprotstavio Trumpu, a njegov govor se i danas prepričava.
U jeku sve većih tenzija, umjesto prijetnji trećim svjetskim ratom, Sánchez je iskoristio sličan pristup kako bi upozorio na goruće teme koje se tiču cijelog svijeta, ne samo Irana.
Sánchez: Dužnost vlade je štititi živote, a ne profitirati od globalnih sukoba
Nekoliko sati nakon što je Trump zaprijetio da će prekinuti trgovinske odnose sa Španijaom zbog odbijanja njene vlade da dozvoli upotrebu dvije zajedničke baze u Andaluzijai za napad na Iran, Sánchez je rekao tri ključne stvari u svom govoru koji je trajao svega deset minuta.
Najvažnija dužnost vlade, dodao je Sánchez, jeste da štiti i unapređuje živote svojih građana, a ne da manipulira ili profitira od globalnih sukoba.
„Apsolutno je neprihvatljivo da oni lideri koji nisu sposobni ispuniti ovu dužnost koriste dimnu zavjesu rata da sakriju svoj neuspjeh i, usput, napune džepove odabranih – uvijek istih, jedinih koji profitiraju kada svijet prestane graditi bolnice i počne graditi rakete. Naivno je vjerovati da demokratije ili međusobno poštovanje među narodima mogu izniknuti iz ruševina. Ili misliti da je slijepa i servilna poslušnost oblik liderstva… Nećemo biti saučesnici u nečemu što je loše za svijet i što je također protivno našim vrijednostima i interesima, samo iz straha od nečije odmazde“, naglasio je španski lider, misleći na Trumpa.
Zašto evropski lideri nisu stali uz Sáncheza
Ma koliko otvoreno, glasno i jasno govorio, Sánchez je, barem za sada, usamljen. Dok je danska premijerka Mette Frederiksen dobila pohvale zbog okupljanja evropskih lidera protiv Trumpovog pokušaja da prisvoji Grenland, Sánchez nije naišao na podršku evropskih kolega.
Iz razloga koji su ponekad domaći, ponekad globalni, ponekad ideološki, a ponekad praktični, njegove kolege u Berlinu, Parizu i Rimu nisu bile voljne ili nisu bile u stanju javno se suprotstaviti Trumpu, piše The Guardian.
Francuski pragmatizam
Francuski predsjednik Emmanuel Macron jeste kontaktirao Sáncheza u srijedu, izrazio „evropsku solidarnost“ i rekao da američko-izraelski napadi na Iran nisu u skladu s međunarodnim pravom.
Međutim, istovremeno je rekao da iransko rukovodstvo snosi dio odgovornosti jer je, kako je dodao, kršilo međunarodno pravo svojim nuklearnim programom, finansiranjem terorističkih grupa i kršenjem ljudskih prava.
Macron, kojem je ostala još jedna godina mandata i koji se gotovo u potpunosti posvetio vanjskopolitičkim pitanjima, sada hoda po tankoj liniji pragmatizma. Dok pokušava djelovati kao lider koji traži izlaz iz krize, jasno je da ne želi otvoreno proturječiti Trumpu.
Njemačka servilnost
Retorika njemačkog kancelara Friedrich Merza najviše se razlikuje od Sánchezove. U nedjelju, pred odlazak u Washington, zauzeo je izuzetno pomirljiv ton, dok je u utorak – kada je Trump pred njim najavio planove da prekine trgovinu sa Španijom – podržao novi napad američkog lidera na Madrid, da bi se kasnije pravdao kako Trump „ne voli da ga ispravljaju pred kamerama“ i da je u privatnim razgovorima branio Španiju.
Nepopularni kancelar, koji pokušava izaći na kraj s izazovima u svojoj zemlji zbog krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku, i to pred pet pokrajinskih izbora ove godine, dok se istovremeno bori oživjeti vodeću evropsku ekonomiju, ne može sebi priuštiti otvoreni sukob s Trumpom. „Guardian“ navodi da su analitičari u Njemačkoj Merzovu uzdržanost ocijenili kao „sramotnu“.
Italijanski balans
Italijanska pozicija djeluje namjerno nejasno. Premijerka Giorgia Meloni pokušava jednom nogom ostati u Trumpovom taboru – često se hvaleći ličnom i političkom bliskošću s njim – a drugom u Evropi. Upravo je to balansiranje postalo prepoznatljivo obilježje njene vanjske politike, što se moglo primijetiti i u slučaju Trumpovog trgovinskog rata i rata u Gazai.
Odlučniji stav zauzeo je italijanski ministar odbrane Guido Crosetto, koji je u četvrtak rekao da je odluka o napadima na Iran „bila izvan pravila međunarodnog prava“ i da je to „rat koji je započet, a da niko u svijetu nije znao“.
U međuvremenu, dvoboj između Španije i Washingtona se nastavlja.
Pedro Sánchez rođen je 29. februara 1972. u Madridu. Funkciju premijera Španije obavlja od juna 2018. godine. Član je Španska socijalistička radnička partija (PSOE), a poznat je po proevropskoj politici, fokusiranju na socijalna pitanja, kao i po zalaganju za rješenja u krizi u Katalonijai.