Dok tankeri gore u Perzijskom zaljevu, rat se širi regijom, a cijena nafte pleše oko 100 dolara po barelu, sve je jasnije da je Bliski istok gurnut u opasan haos koji je počeo američko-izraelskim napadom na Iran. To je haos koji razotkriva američku nekompetentnost u sukobu.
Iran širi napade
Iran je tokom noći izveo nove napade na ciljeve u Iraku, Bahreinu i Omanu, što je izazvalo požare na više energetskih postrojenja i luka u regiji.
Talijanska vojna baza u iračkom gradu Erbilu pogođena je projektilom tokom noći, a danas je u Hormuškom tjesnacu projektilom pogođen njemački kontejnerski brod.
Neidentifikovani dron sinoć je oštetio luksuzni neboder u Dubaiju, u području Creek Harbour. Iako nije poznato odakle je lansiran niti ko stoji iza napada, činjenica da je grad, koji je godinama simbol bogatstva i luksuza, među metama još od početka sukoba dovoljno govori o nivou nereda u koji rat gura regiju.
Iran udara na svjetsku ekonomiju
Svi ti napadi sugerišu da Iran pokušava izazvati dugotrajan ekonomski šok u regiji. Ta strategija zasad funkcioniše, budući da cijene nafte nastavljaju rasti. Brent nafta jutros se kretala oko 100 dolara po barelu.
Razmjeri krize vide se i u tome što su velike zemlje počele puštati rekordne količine nafte iz strateških rezervi kako bi pokušale stabilizovati tržište.
Za Trumpa je stvar gotova, samo što to niko nije rekao Iranu
Dok je Iran potpuno iznenadio SAD, američki predsjednik Donald Trump govori da je Amerika pobijedila Iran. Ironično, američki tanker zapaljen je nedugo nakon te Trumpove izjave, što sugeriše da u Teheranu očito niko nije dobio poruku da je rat već završen.
Treba reći da Trump i dalje daje kontradiktorne izjave, pa je tako nakon tvrdnje o pobjedi napominjao i da američke snage neće otići dok posao ne bude u potpunosti završen.
No u stvarnosti, nestabilnost koju je Iran izazvao pokazuje da Washington ne uspijeva zaštititi brodove u regiji niti ključne pomorske rute, a time ni spriječiti potrese na globalnom energetskom tržištu i širu destabilizaciju svjetske ekonomije.
Desetljeća pripreme za asimetrični rat
Ono što je sada sve očitije jeste da Sjedinjene Države, uprkos ogromnoj vojnoj nadmoći, teško mogu slomiti Iran. Teheran se za ovakav sukob pripremao desetljećima, razvijajući strategiju asimetričnog rata koja cilja upravo na globalnu ekonomiju i pomorske rute.
Stvari je sažeo iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, koji je još 1. marta na X-u pisao kako je Iran imao dva desetljeća da proučava poraze američke vojske.
„Bombardovanja u našem glavnom gradu nemaju utjecaja na našu sposobnost vođenja rata.
Decentralizovana mozaična odbrana omogućava nam da odlučimo kada će i kako rat završiti“, napisao je.
Američka politika nije shvatila kako Iran funkcioniše
Kako upozoravaju analitičari u njujorškom sigurnosnom think tanku The Soufan Center, iranska asimetrična strategija zavisi od iscrpljivanja američkih i izraelskih odbrambenih resursa, što je pristup koji za cilj ima ekonomski iscrpiti SAD i Izrael. Navodi se i da princip „mozaične odbrane“ nastoji osigurati kontinuitet djelovanja čak i ako protivnik pokuša obezglaviti zapovjedni vrh.
Fokus na ubistvo ajatolaha Alija Hameneija otkriva da Washington nije u potpunosti razumio kako funkcioniše iranski sistem.
Iran zadaje vojne udarce
Iako SAD i Izrael u napadima koriste izuzetno precizno oružje te su uništili veliki dio iranskih vojnih kapaciteta, Iran i dalje uspijeva zadavati snažne udarce projektilima i dronovima širom regije.
Iran, čiji je vojni budžet manji od BDP-a Vermonta, godinama je gradio svoje arsenale raketa i dronova. Sjedište Pete flote američke mornarice u Bahreinu pogođeno je s više balističkih projektila i dronova Shahed. Istovremeno je uništen radar za rano upozoravanje, a pogođen je i radar sistema THAAD, najnaprednijeg mobilnog proturaketnog sistema u američkom arsenalu.
Čini se da SAD-u ne odgovara ova vrsta ratovanja
U analizi se napominje kako bi se napadi sa Shahedima mogli nastaviti unedogled, jer to oružje ne zahtijeva mnogo lansirne infrastrukture i može se lakše proizvesti od složenih balističkih projektila.
Stručnjaci naglašavaju da je američka vojska uspjela oboriti većinu iranskih dronova, ali analitičari napominju i da su za njihovo rušenje korišteni mnogo skuplji projektili. Za borbu protiv dronova Shahed 136, jeftinog oružja čija proizvodnja košta oko 20.000 dolara, američke oružane snage koriste i skupe presretače Patriot i THAAD čija izgradnja traje godinama i košta milione dolara.
Očito je da svijet u 2026. svjedoči širenju novog oblika ratovanja, a američko insistiranje na skupim i tehnološki sofisticiranim sistemima sve se češće pokazuje nepraktičnim protiv masovne upotrebe jeftinih dronova.
Čini se da Iran igra i na rat iscrpljivanja zaliha. Behnam Ben Taleblu, analitičar Zaklade za odbranu demokratija sa sjedištem u Washingtonu, rekao je da Iran kupuje vrijeme i štedi svoje projektile time što ne ispaljuje velike količine, jer želi da drugi koriste više presretača i iscrpe svoje zalihe.
Malo šta jasnije govori o nepripremljenosti operacije od činjenice da su Amerikanci zbog toga tražili pomoć Ukrajine, zbog njenog iskustva u odbrani od tih dronova koje koristi Rusija.
Kelly Grieco, viša saradnica u Stimson Centru, rekla je da je „Ukrajina bila u prvim redovima razvoja jeftinijih rješenja“, ali da SAD nisu uložile dovoljno resursa kako bi se ta rješenja zaista provela u velikim razmjerama.
SAD u složenoj situaciji
Američki obavještajni podaci ukazuju na to da je iransko vodstvo još uvijek uglavnom netaknuto i da nije u opasnosti od kolapsa u skorije vrijeme, nakon gotovo dvije sedmice neumoljivog američkog i izraelskog bombardovanja, rekla su tri izvora.
SAD se tako u Iranu našao u vrlo složenoj situaciji, što dodatno komplikuje ionako nejasan cilj operacije i pojačava kritike u javnosti. Ono što smo prije dva dana nazvali fijaskom sada, uz sva nedavna zbivanja koja svjedoče o američkoj nesposobnosti, izgleda još gore od fijaska.
Posebno uz činjenicu da američke operacije već sada koštaju između 890 miliona i gotovo milijardu dolara dnevno.
Teško je pronaći izlaz
Rat koji je Trump započeo nema dobar završetak jer nema naznaka da će se režim predati. Uz to, Iranci koji su ranije masovno protestovali protiv režima sada ne izlaze na ulice, zabrinuti za vlastitu sigurnost.
Analitičari upozoravaju da je nakon početka ovakvog sukoba teško pronaći jednostavan izlaz.
Trump sada pokazuje znakove da želi smiriti sukob, ali i da brzo povlačenje može ostaviti dugoročne posljedice za globalnu sigurnost i energetsku stabilnost.
U analizi se napominje i kako Iran dopušta svojim partnerima, uključujući Kinu, da iz Perzijskog zaljeva izvoze naftu, dok drugim državama to onemogućava. Time je Teheran pokazao da može blokirati Hormuški tjesnac i time stekao snažnu geopolitičku polugu. To bi u budućnosti moglo natjerati zaljevske države da ublaže odnose s Iranom.
Amerika je zarobljena između dva ishoda
Analitičari smatraju da je Iran izgubio veliki dio vojne moći, ali ne i sve kapacitete, te bi, ako režim ostane na vlasti, mogao ponovo pokušati ojačati vojsku. Loša vijest je da bi Iran mogao ostati u poziciji da proizvede nuklearno oružje.
„Zarobljeni smo između dva ishoda, a svaki je gori od drugog“, rekao je Mahdi Ghuloom iz think tanka ORF Middle East u Bahreinu. „Jedan je da režim ostane na vlasti, a drugi da u Iranu nastane vakuum moći. Politika Trumpove administracije na Bliskom istoku nije bila do kraja promišljena, odluka o ovom ratu donesena je na brzinu, a njene posljedice su pogrešno procijenjene“, rekao je.