Izjava predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića sa Samita Evropska unija – Zapadni Balkan u Bruxellesu izazvala je snažne reakcije u evropskim političkim krugovima, posebno zbog poruka koje se odnose na evropski put Bosne i Hercegovine, unutrašnje blokade i način na koji se u javnom prostoru tretiraju Bošnjaci kao narod koji najviše podržava članstvo u Evropskoj uniji.
Željko Komšić prisustvovao je samitu na poziv predsjednika Evropskog vijeća Antónija Coste i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, gdje se obratio liderima država članica Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana. U govoru je naveo da koristi priliku kako bi iznio iskren i otvoren pogled na budućnost evropskih integracija Bosne i Hercegovine, ali i na prepreke koje taj proces već godinama usporavaju.
U uvodnom dijelu obraćanja, Komšić je istakao dilemu s kojom se Bosna i Hercegovina suočava – s jedne strane, potrebu da se realno sagledaju nedovoljna domaća postignuća na EU putu, a s druge, razočaranje zbog sve izraženije neizvjesnosti politike proširenja Evropske unije prema Zapadnom Balkanu.
Posebno se osvrnuo na, kako je naveo, neuspjeh Vijeća ministara Bosne i Hercegovine da usvoji ključne zakone, među kojima su Zakon o sudovima, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, te odluka o uspostavi Ureda glavnog pregovarača, čije imenovanje, kako je naglasio, u konačnici pripada Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Postavio je pitanje kako uopće komentarisati izostanak ovih osnovnih koraka, dok se od države očekuje napredak u ispunjavanju 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije iz 2019. godine.
Istovremeno, Komšić je izrazio zadovoljstvo pojedinim dijelovima nacrta zaključaka Evropskog vijeća o Bosni i Hercegovini, posebno naglašavajući jasnu i neupitnu posvećenost evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, suverene i ujedinjene države. Pozdravio je i naglasak na jednakosti i nediskriminaciji svih građana, uz provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, uključujući presude iz grupe Sejdić–Finci, te upozorenje da se ne smiju donositi odluke koje bi dodatno produbljivale podjele.
U govoru je podsjetio i na određene tehničke pomake, poput ratifikacije sporazuma s Eurojustom, privremene primjene sporazuma s Frontexom, izmjena Zakona o zaštiti ličnih podataka i Zakona o graničnoj kontroli, kao i usvajanja Reformske agende u posljednjem trenutku kako bi se omogućila provedba Plana rasta za Bosnu i Hercegovinu. Ipak, naglasio je da ključne obaveze, poput imenovanja koordinatora za Plan rasta, IPA koordinatora i izrade Nacionalnog plana usvajanja pravne stečevine EU, još uvijek nisu ispunjene.
Prema njegovim riječima, takav tempo je prespor i nedovoljan, što potvrđuje i ocjena iz nacrta zaključaka Evropskog vijeća da je reformska dinamika i dalje zaustavljena. Upozorio je da će se to negativno odraziti na provedbu Plana rasta, ali i na Zelenu i Digitalnu agendu.
Posebnu pažnju izazvao je dio govora u kojem je Komšić govorio o političkim uslovljavanjima, navodeći primjer diversifikacije snabdijevanja plinom, koja je, kako je rekao, predmet političkih blokada, iako je cilj povezivanje Bosne i Hercegovine s LNG terminalom Krk u Hrvatskoj. Naglasio je da se ta pitanja koriste kao sredstvo pritiska za nametanje rješenja koja produbljuju etničke podjele, suprotno presudama Evropskog suda za ljudska prava.
Centralna poruka njegovog obraćanja odnosila se na demokratiju, koju je označio kao ključni izlaz iz trenutne blokade. Komšić je ocijenio da je nedostatak istinske demokracije jedan od glavnih uzroka stagnacije u Bosni i Hercegovini, podsjećajući da je Dejtonski mirovni sporazum uspostavio sistem u kojem je demokratski proces podređen etničkoj raspodjeli moći, što je, kako je rekao, dovelo do funkcionalnog disbalansa u miru.
U završnom dijelu govora iznio je poruku koja je snažno odjeknula u Bruxellesu, navodeći da se etnički Bošnjaci, iako najviše podržavaju evropski put Bosne i Hercegovine, lažno predstavljaju kao „radikalno-islamistički“, iako to, kako je naglasio, nikada nisu bili. Prema njegovim riječima, cilj takvog narativa je delegitimizacija njihovog evropskog potencijala i sprječavanje pune primjene demokratskih principa.
Upozorio je i na djelovanje radikalnih desničarskih i anti-evropskih političkih struktura, kako unutar Evropske unije, tako i u regionu i Bosni i Hercegovini, čiji je, prema njegovoj ocjeni, krajnji cilj zaustavljanje Bosne i Hercegovine na evropskom putu, blokada institucija i stvaranje slike o državi kao nefunkcionalnoj. Ipak, poručio je da takvi pokušaji neće uspjeti, iako mogu ozbiljno ugroziti tempo evropskih integracija.
