Prije nekoliko mjeseci javnost u BiH i regionu brujala je o “bosanskom dronu”. Ministar obrane Zukan Helez tada je objavio snimke i poručio da je riječ o potpuno domaćem proizvodu, konkurentnom svjetskim modelima. Vijest je odjeknula kao bomba, ali kao i mnoge druge teme kod nas – brzo je pala u zaborav.
Dron, prema onome što se zna, sposoban je nositi više granata i predstavljao bi ogroman iskorak u razvoju domaće namjenske industrije. Dok su jedni tvrdili da je to pravi dokaz da BiH može stati rame uz rame s velikim silama, drugi su odmah digli obrvu i pitali se: “Je li to zaista naš proizvod ili samo prefarbana kopija stranog modela?”
I dok su se rasprave vodile po društvenim mrežama, priča je polako utihnula. Ali pitanje ostaje: gdje je danas “bosanski dron”? Da li se radi na njegovom daljem razvoju, je li završio u ladici zbog politike, ili ga čekaju izvozna tržišta?
Zanimljivo je da se u međuvremenu govori kako će Oružane snage BiH nabaviti i turske Bayraktar dronove, što dodatno otvara dilemu – da li se isplati ulagati u domaći projekat ili je lakše osloniti se na već gotove, provjerene sisteme?
Možda će upravo naredni mjeseci pokazati jesmo li svjedočili tek jednoj prolaznoj medijskoj priči ili se zaista rađa ozbiljan proizvod koji može promijeniti percepciju domaće industrije. A ako se ponovo pojavi na nekom vojnom sajmu ili u praksi – nema sumnje, internet će opet gorjeti od komentara.
