Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u intervjuu za Hrvatski tjednik iznio je niz oštrih i kontroverznih stavova o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, političkoj odgovornosti bošnjačkih lidera za stanje u zemlji, odnosima sa srpskim predstavnicima te potrebi izmjena Izbornog zakona kao “ključnog preduslova bilo kakvog funkcionalnog političkog poretka u BiH”
Čović ne krije nezadovoljstvo trenutnim stanjem i poručuje u svom odgovoru da bez legitimnog predstavljanja nema funkcionalne države, “a sve dok se to ne riješi, BiH će ostati zemlja blokada, nepovjerenja i dominacije brojnijeg nad manjinskim”.
U intervjuu, Čović otvoreno govori o političkoj poziciji Hrvata, koje vidi kao najugroženiji konstitutivni narod u zemlji. Naglašava da su upravo Hrvati ti koji dosljedno “poštuju i čuvaju ustavni poredak i načela Daytonskog sporazuma”.
“Danas su Hrvati jedini narod koji u cijelosti stoji iza koncepta konstitutivnosti i ustavne jednakopravnosti. Bošnjačke stranke to odbacuju, zagovarajući tzv. građansku državu, što je zapravo paravan za političku dominaciju većinskog naroda”, poručio je Čović.
Podsjeća na činjenicu da su Bošnjaci više puta izabrali hrvatskog člana Predsjedništva, iako za to, po njegovim riječima, nemaju nikakvo ustavno pravo.
“Ako većinski narod bira predstavnike manjeg naroda, onda je jasno da govorimo o političkom nasilju. To nema veze ni s demokratijom ni s građanskim vrijednostima”, rekao je.
Prema njegovim riječima, Hrvati su u Federaciji BiH institucionalno zapostavljeni, ne samo u Predsjedništvu, nego i u Vladi Federacije, gdje su, kako navodi, i Srbi “bošnjački projekt”, a brojčana podzastupljenost Hrvata je evidentna.
Najvažnija politička tema o kojoj Čović govori je reforma Izbornog zakona. HDZ BiH traži rješenje koje bi onemogućilo preglasavanje i osiguralo legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda, posebno u izboru članova Predsjedništva.
“Mi ne tražimo ništa više od onoga što već stoji u Ustavu – da svaki narod ima pravo birati svoje legitimne predstavnike. Naš prijedlog ide u tom pravcu – da hrvatski član Predsjedništva bude biran većinskom voljom Hrvata, a ne voljom bošnjačke većine”, objašnjava.
Dodaje kako je predloženo rješenje – koje podrazumijeva da se glasovi iz većinski hrvatskih kantona posebno uzimaju u obzir – u početku bilo prihvaćeno i od bošnjačkih partnera u razgovorima, ali da su oni kasnije odustali i pokušali cijeli prijedlog prikazati kao “protuustavan”.
“Sve dok se ovo pitanje ne riješi, govor o bilo kakvim reformama, čak ni o evropskom putu, potpuno je besmislen. Prvo moramo uspostaviti povjerenje, a to se ne može bez poštovanja političkih prava svih naroda”, poručuje.
O odnosu s bošnjačkim liderima, posebno Bakirom Izetbegovićem, Čović govori izuzetno kritički.
Tvrdi da Izetbegović godinama vodi politiku političke hegemonije, čiji je cilj potisnuti Hrvate iz svih važnijih institucija.
“To nije počelo jučer. Bošnjačka politička elita sistematski pokušava razgraditi BiH kao državu tri konstitutivna naroda. Izetbegovićeva politika je jasna – eliminirati Hrvate kao politički faktor, a BiH pretvoriti u nacionalnu državu jednog naroda”, kaže Čović.
Dodaje da ni nove građanske stranke nisu ništa drugo do nastavak iste politike u drugačijem ruhu.
“Nema razlike između SDA i stranaka koje se pozivaju na građanski koncept. Sve one dijele isti cilj – BiH kao unitarna država s dominacijom broja, a ne prava”, ističe.
Iako u javnosti često kritikovan zbog saradnje s Miloradom Dodikom, Čović tvrdi da je ponašanje lidera SNSD-a refleks straha od onoga što se dešava Hrvatima.
“Dodikove reakcije su posljedica onoga što vidi u Federaciji. Ako Bošnjaci mogu birati Hrvatima predstavnike, logično je da se Srbi pitaju kada će isto doživjeti. Njegovo ponašanje je politički refleks, možda i pretjeran, ali razumljiv”, rekao je.
U svemu tome, međunarodna zajednica pokazuje zapanjujući nedostatak aktivnosti i orijentacije. Nekada smo svjedočili redovnim i konkretnim reakcijama stranih predstavnika na unutrašnja dešavanja u BiH. Danas, međutim, vlada gotovo potpuna tišina.
Nejasno je šta stoji iza tog povlačenja – da li zamor, strateška promjena pristupa ili jednostavno nedostatak interesa – ali je činjenica da međunarodne institucije više nisu prisutne kao nekada.
Dok je, primjerice, u BiH bio američki ambasador Michael Murphy, gotovo svakodnevno se oglašavao o ključnim temama, jasno artikulišući stavove svoje administracije. Njegove izjave često su dolazile u formi šire političke analize i predstavljale važan orijentir za domaće aktere.
Danas, nakon njegovog odlaska, takvog angažmana više nema. I u razgovorima s predstavnicima međunarodnih institucija vidimo da ni oni sami nemaju jasne smjernice, a ono što dolazi iz Brisela više liči na pokušaje improvizacije nego na usklađenu politiku.
Naglašava da s predstavnicima RS ima stabilnu komunikaciju te da su dogovorili zajedničku podršku za izmjene Izbornog zakona, kao i za napredak BiH na evropskom putu, ali uz uslov poštivanja unutrašnje ustavne strukture.
Čović iznosi i svoju viziju dugoročne stabilizacije BiH, u kojoj ključnu ulogu ima model triju federalnih jedinica.
“Ako želimo funkcionalnu BiH, moramo uvažiti stvarnost. Tri federalne jedinice – bošnjačka, hrvatska i srpska – dale bi stabilnost, zaustavile bi preglasavanja i omogućile svima da se osjećaju sigurnima u okviru zajedničke države”, navodi.
Dodaje da to nije prijedlog za razgradnju BiH, kako to tvrde protivnici, nego za njezinu stabilizaciju.
“Država u kojoj se jedan narod stalno mora boriti da mu se priznaju osnovna prava ne može opstati”, zaključuje.
Govoreći o ulozi Hrvatske, Čović ističe odličnu saradnju s Vladom Andreja Plenkovića, koju opisuje kao ključnog političkog partnera Hrvata u BiH.
S druge strane, međunarodna zajednica, po njegovim riječima, već godinama pokazuje nerazumijevanje unutrašnjih odnosa u BiH.
“Hrvatska ima strateški interes za stabilnost BiH i položaj Hrvata u njoj. S druge strane, međunarodna zajednica, posebno visoki predstavnik, često djeluju jednostrano, ne razumijući dubinu problema. Njihova intervencija više puta je išla na štetu Hrvata”, kaže.
Čović spominje i Zorana Milanovića, gdje navodi da, “iako ima drugačiji stil od Plenkovića, iskreno brine za Hrvate u BiH”.
Na kraju, Čović poručuje da se budućnost BiH mora graditi na dogovoru, uvažavanju i jednakopravnosti – a ne na dominaciji većine.
“BiH može funkcionisati samo kao zajednica tri ravnopravna naroda. Ako se vrati na temeljne principe Daytona, može postati moderna evropska država. Ako ostane talac brojeva, postat će neodrživ projekt”, zaključuje.
