data-nosnippet>
Ne može se ignorisati ni uloga „Trojke“, koja je u svojim predizbornim i postizbornim obećanjima „glavu“ Sebije Izetbegović nudila kao trofej
Hapšenje Dalile Hakalović, glavne prosvjetne inspektorice Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, i Muhameda Ajanovića, dekana Stomatološkog fakulteta, pod sumnjom za zloupotrebu položaja i trgovinu utjecajem, baca potpuno novo, kompromitujuće svjetlo na jedan od najeksponiranijih procesa u modernoj historiji bh. obrazovanja: poništavanje diplome prof. dr. Sebije Izetbegović.
Dok je politička grupacija „Trojka“ godinama trijumfalno mahala odlukama o oduzimanju akademskih zvanja bivšoj direktorici KCUS-a, današnja policijska akcija, nezvanično, sugerira da su temelji tih odluka možda zidani na korupciji, privatnim interesima i institucionalnom nasilju.
Ključna figura u ovoj aferi je Dalila Hakalović, osoba koju je aktuelna vlast (Trojka) postavila na čelo inspekcije. Upravo su njene analize, izvještaji i inspekcijski nadzori bili „krunski dokaz“ na osnovu kojeg su Senat Univerziteta u Sarajevu i rektorat donosili odluke o Sebiji Izetbegović.
Međutim, optužbe Tužilaštva KS su poražavajuće: sumnja se da su Hakalović i Ajanović, u sprezi sa još nekoliko osoba, manipulisali propisima i instrukcijama kako bi ostvarivali ličnu korist i osiguravali funkcije. Ako je glavna inspektorica, prema sumnjama istražitelja, bila spremna trgovati utjecajem i zloupotrebljavati položaj u korist dekana Ajanovića, postavlja se logično i pravno neizbježno pitanje: Da li su nalazi u predmetu ‘Diploma Sebije Izetbegović’ bili objektivni pravni akti ili naručene političke presude s ciljem eliminacije političkog protivnika?
Zakonitost svakog upravnog akta počiva na pretpostavci nepristrasnosti i stručnosti onoga ko ga donosi. Hapšenje Hakalović zbog krivičnih djela unutar samog resora koji kontroliše visoko obrazovanje duboko kompromituje svaku odluku koju je potpisala.
Kritička analiza sugeriše da bi poništenje diplome Sebije Izetbegović moglo pasti u pravni ponor. Ukoliko se dokaže da je inspektorica Hakalović bila dio „trgovine utjecajem“, njeni raniji izvještaji postaju pravno ništavni. To bi značilo da je proces protiv Izetbegović vođen na bazi kontaminiranih dokaza koje je producirala osoba pod sumnjom za kriminal.
Ne može se ignorisati ni uloga „Trojke“, koja je u svojim predizbornim i postizbornim obećanjima „glavu“ Sebije Izetbegović nudila kao trofej. Postavljanjem svojih kadrova, poput Hakalović, u ključne poluge inspekcijskog nadzora, stvoren je mehanizam koji je, čini se, radio po principu političkog dekreta, a ne slova zakona.
Današnja dešavanja ukazuju na to da je, očito, borba za „zakonitost na Univerzitetu“ bila samo paravan za unutarstranačke i međustranačke obračune u kojima su se gazile procedure. Dok su se javnosti servirale priče o akademskom poštenju, iza zatvorenih vrata su se, prema navodima Tužilaštva, krojili statuti i produžavali mandati podobnima.
Hapšenje Hakalović nije samo pad jedne inspektorice. Možemo li u ovom slučaju konstatovati da se time počelo ‘odmotavati klupko’ pada mita o „nezavisnim institucijama“ pod upravom aktuelne vlasti. Ako se ispostavi da je odluka o diplomi Sebije Izetbegović, kao i mnoge druge, donesene na osnovu nezakonitih radnji, pokazat će se ponovo da je pravosuđe i inspekcijski sistem korišten kao alat za politički progon.
