Teo Domuz, kapetan OSBiH, povodom godišnjice pogibije svog oca Čedomira Domuza i Smaje Some, održao je govor koji ne ostavlja nikog ravnodušnim
Na mjestu posljednjeg počivališta jučer, 30. jula, obilježena je 33. godišnjica pogibije Čedomira Bate Domuza i Smaje Some – heroja Igmana i velikih patriota koji su položili svoje živote 1992. godine u akciji oslobađanja Trnova. Ovom prilikom odata je počast i njihovom saborcu Adnanu Došliću Blondiki, čija je posljednja želja bila da bude ukopan uz svoga prijatelja i saborca Čedomira.
Na mjestu obilježavanja, okupljeni su se prisjetili herojstva, ljudskosti i žrtve ovih boraca, a posebno emotivan govor održao je kapetan Teo Domuz, sin poginulog Čedomira Domuza, poznatog i kao “Vuk sa Igmana”.
“Sjećam se tog 30. jula, svih ljudi koji su došli da mi saopšte da je otac poginuo… bio sam dijete, nekako sam to shvatio, nisam ni bio svjestan. Pozvali su me, obukli mi uniformu, dali mi njegov pištolj, opasač, sve one njegove tespihe, krunice, zastavice… sve što je nosio na sebi, a vezano je za našu Bosnu i Hercegovinu. S 9 sam godina, dakle, obukao uniformu i eto, jučer sam je skinuo.”
Naime, popularni kapetan je nakon dugogodišnje službe podnio i zahtjev za razduženje i častan otpust iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Vidno potresen, Teo Domuz zahvalio se svima koji su došli da odaju počast, naglašavajući koliko je važno njegovati kulturu sjećanja na one koji su dali najviše za slobodu ove zemlje.
“Drago mi je što gajimo kulturu sjećanja, što prenosimo sjećanja na našu omladinu, sve ono što su ovi, ovdje živi, i oni, koji su dali svoje živote, uradili za ovu domovinu.”
U svom govoru prisjetio se i jednog posebno dirljivog trenutka:
“Prije neki dan, sretne me Mirza Vatrić, branilac Igmana, Hadžića i BiH i donese mi jednu tabakeru, otvori i kaže ‘ovo je tabakera tvog pokojnog oca, koju je meni poklonila tvoja majka; ja ulazim u godine, star sam i neću još dugo, ovo tebi znači više nego bilo kome drugom pa evo, želim da ti je vratim’.”
Teo je podsjetio prisutne na važnost obrazovanja i njegovanja nacionalne svijesti, upozorivši na opasnosti koje dolaze iz sistema koji potiskuje istinu i istinske heroje.
“Vi koji ste proživili, doživili taj prokleti rat, vidimo iz godine u godinu, polako odlazite. A, a na nama i našoj omladini ostaje da ovu domovinu branimo olovkom, knjigom, sportom, kulturom, da im ne damo da je unište. Jer kao što jedan veliki vojskovođa reče: ‘kad hoćete da uništite jednu državu, jednu naciju, jedan narod, prvo im uništite edukaciju’.”
“Nažalost, nama edukaciju uništavaju, naša djeca nemaju dovoljno materijala i programa u svojim školama koji govore o ovim ljudima, a jako je bitno da se zna da je BiH imala i Zaime, i Vinke, i Čede i Sretene i sve one ostale koji su dali život za ovu domovinu, koji su voljeli domovinu, istinski, ma kako se zvala. Zato ne smijemo zaboraviti nijednog od njih koji dade život, koji izgubio dio tijela i koji je preživio.”
Obilježavanje godišnjice pogibije Domuza i Some još jednom je podsjetilo na vrijednosti koje su utkane u temelje Bosne i Hercegovine – hrabrost, zajedništvo i ljubav prema domovini.