Kako je Cvijanović obmanula javnost
Kreiranje krize oko Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u režiji SNSD-a kojoj se pridružio i dio opozicije u entitetu Republika Srpska postaje sve providnije.
Zašto je Cvijanović prešutjela da je njen Kabinet učestvovao u radnoj grupi
Uslijedile su oštre i homogene reakcije zvaničnika iz Banja Luke, predvođene Miloradom Dodikom, koji su u javnost plasirali narative o ‘otimanju srpske istorije’, ‘diktatu političkog Sarajeva’ i ‘nasilnom vraćanju stranaca u tu komisiju.
Međutim, zvanični dokumenti Predsjedništva BiH, zapisnici radne grupe i objave u Službenom glasniku BiH donose potpuno drugačiju, dokumentovanu istinu koja u potpunosti ogoljava ovaj politički manevar SNSD-a i nameće ključno pitanje.
Zašto Željka Cvijanović nije uložila veto u januaru, kada su nova pravila rada izglasana, već to čini tek pet mjeseci kasnije pri pukom, tehničkom imenovanju ljudi?
Cjelokupna javna galama o navodnom iznenadnom nametanju odluke preko noći ruši se i pred informacijom Raporta da je prije nego što se krenulo u izmjene odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika bila formirana radna grupa za izradu nacrta odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika i to u februaru 2025. godine u Predsjedništvu BiH. U nju su imenovana po dva člana iz sva tri kabineta članova Predsjedništva BiH.
Iz kabineta Željke Cvijanović učestvovali su prvobitno Ognjen Tadić i Đorđe Šarčević. Tadića je kasnije zamijenio Marko Milisav.
Ova radna grupa intenzivno je zasjedala u periodu od 25. augusta do 12. decembra 2025. godine. Iz dokumenata je vidljivo da je kabinet Željke Cvijanović preko svog predstavnika Đorđa Šarčevića još u augustu i septembru 2025. godine dostavio zvanične komentare i analize na tekst odluke.
Zapisnici u koje je Raport imao uvid eksplicitno potvrđuju da su ti prijedlozi iz kabineta Cvijanović u najvećem dijelu prihvaćeni od ostalih članova i ugrađeni u novi tekst Prijedloga odluke od 8. oktobra 2025. godine.
Prema zapisnicima, do pravnog razlaza unutar radne grupe došlo je 1. decembra 2025. godine, kada je Šarčević dostavio niz novih amandmana, s ključnim zahtjevom koji se odnosio na modifikaciju Člana 9. predložene odluke.
Kabinet Željke Cvijanović je tražio da se u tekst ugradi pravilo prema kojem se odluke unutar Komisije za nacionalne spomenike smatraju donesenim samo pod uslovom da za njih glasa najmanje jedan član iz Federacije BiH i jedan član iz Republike Srpske.
Predstavnici ureda Željka Komšića i Denisa Bećirovića su ovaj zahtjev odlučno odbili, uz obrazloženje da je on u potpunosti suprotan izvornom Aneksu VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustavu BiH i kontinuitetu svih odluka Predsjedništva od 2001. godine do danas.
Uvođenje takvog mehanizma značilo bi uspostavljanje etno-entitetskog veta nad kulturnim naslijeđem, što Dejtonski sporazum ne predviđa, jer se spomenici štite na osnovu stručnih, a ne nacionalnih i političkih kriterija.
Nakon što je radna grupa okončala rad, tekst je upućen Predsjedništvu BiH koje je 12. januara 2026. godine zvanično usvojilo novu Odluku o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Upravo u tom momentu leži dokaz današnje obmane javnosti od Željke Cvijanović i SNSD-a.
Cvijanović je prespavala rok u januaru, a sad diže galamu
Prema Ustavu BiH i Poslovniku o radu Predsjedništva, Cvijanović je nakon te januarske sjednice Predsjedništva BiH imala propisani rok od 72 sata da nakon glasanja pokrene vitalni entitetski interes protiv tog teksta Odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Međutim, Željka Cvijanović je tada odlučila da šuti i veto nije uložila.
Zbog izostanka reakcije, odluka je postala pravosnažna i zvanično je objavljena u Službenom glasniku BiH, broj 13/26 od 20. februara 2026. godine.
Od tog dana, pravilo da Komisija odluke donosi prostom većinom prisutnih članova i da se u njen sastav vraćaju strani članovi preko UNESCO-a i da nema veta pri galsanju postala je važeći zakon ove države.
Također, kada je pet mjeseci kasnije, na sjednici Predsjedništva BiH održanoj 29. juna, na dnevni red stiglo tehničko provođenje te odluke, odnosno samo glasanje o imenima kandidata, Željka Cvijanović je dala pismenu saglasnost za uvrštavanje te tačke, što je medijima potvrdio i šef Bećirovićevog kabineta Alija Kožljak.
Znači, Cvijanović je znala da je Bećirović i Komšić mogu preglasati i da je to htjela spriječiti mogla je da spriječi da se ta odluka uopće nađe na dnevnom redu.
No, Cvijanović treba ‘podgrijavanje’ političke atmosfere uoči oktobarskih izbora, pa je pokušala jednu ustavnu i zakonitu odluku iskoristiti da predstavi žrtvom i sebe i SNSD i što je najgore, čitav srpski narod u BiH.
Jer, tek nakon što je preglasana u izboru samih imena, ona je napustila sjednicu, napravila ‘dramu’ i odlučila se na ulaganje veta, stvarajući privid velike političke borbe.
Zato tvrdnja iz SNSD-a i dijela opozicije iz RS, prije svega Draška Stanivukovića, čelnika PSS-a da se vraćanjem stranaca krši Dejtonski sporazum pravno je neodrživa, jer Član 2. stav 1. Aneksa VIII Dejtonskog sporazuma jasno propisuje da se Komisija sastoji od pet članova, od kojih preostale članove, odnosno strance, imenuje generalni direktor UNESCO-a.
U stvari je izbacivanje stranaca iz rada Komisije 2016. godine koju su donijeli tadašnji članovi predsjedništva BiH Mladen Ivanić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović bilo neustavno odstupanje od Dejtona, a nova odluka iz februara ove godine samo je vratila Komisiju u okvire Aneksa VIII.
NSRS ne može oboriti odluku o vraćanju stranaca, to je završena stvar
Pravna i hronološka rekonstrukcija ovog slučaja jasno pokazuje da je najavljeno dizanje ruku zastupnika SNSD-a i dijela opozicije u Narodnoj skupštini RS za veto Željke Cvijanović samo politička predstava za javnost.
Željka Cvijanović je pravnu bitku protiv novih pravila rada Komisije i povratka stranaca izgubila još u januaru kada je unutar svog kabineta prespavala zakonske rokove.
Trenutni veto predstavlja zakašnjeli pokušaj politizacije ovog pitanja i skretanja pažnje javnosti s činjenice da su nova pravila u radu Komisije, odnosno ona kako ih je i propisao Aneks VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma shodno kojem je Komisija i osnovana na snazi mjesecima i da Cvijanović nije ni pokušala da ih obori u NSRS prije pet mjeseci.
Zato, ako i Narodna skupština RS podrži Cvijanović u vetu, moraju znati da ruše imenovanje članova Komisije koji su imenovani shodno odluci koju je Predsjedništvo BiH donijelo još u januaru, a Željka Cvijanović tada nije uložila veto.
Zbog čega to nije uradila, pitanje je koje će joj vjerovatno oni, ako ima takvih u entitetu RS, postaviti sada nakon što traži njihovu pomoć da obaraju potpuno legalnu odluku donesenu uz njeno znanje i bez njene reakcije u vrijeme kada je to shodno propisima trebala uraditi.
Za sada stoji samo činjenica da SNSD pokušava ovu temu iskoristiti u predizborne svrhe, a dio opozicije u RS im u tome pomaže.