Godinama u vlasti, a nikad u opoziciji: HDZ BiH kao simbol vječne koalicione fleksibilnosti
Kada se u Bosni i Hercegovini govori o političkom opstanku i vještini manevrisanja, jedno ime se nezaobilazno izdvaja, Dragan Čović.
Od 2005. godine na čelu HDZ-a BiH, Čović je razvio stil političkog djelovanja u kojem gubi rijetko, a dobija skoro uvijek.
HDZ BiH gotovo da nije bio izvan vlasti na državnom nivou još od rata. Stranka je bez obzira na izborne cikluse i promjene u većinskim koalicijama uvijek nalazila način da zadrži svoju poziciju, bilo kroz otvorenu saradnju, bilo kroz suptilne političke ucjene, uvjetovanja i precizno tempirane pregovore.
Čović igra šah dok ostali igraju šah-mat. Dok se drugi trude da ruše, grade ili učvrste koalicije, on hladno sjedi, pušta da se stvari zakomplikuju, a onda ulazi u igru s “rješenjem”. Trenutno se poigrava s opozicijom iz RS-a i SNSD-om, kalkulišući s kim je isplativije ući u savez , sve to bez eksplicitnog stava, ali uz jasan cilj: maksimalna dobit za HDZ.
Njegova politička strategija oslanja se na istu šemu godinama: ne biti previše glasan, ali uvijek prisutan kada treba donijeti odluku. Tako održava imidž “evropejca”, dok istovremeno dogovara i ucjenjuje unutar domaće arene. Često priča o evropskom putu BiH, ali istovremeno gura izmjene Izbornog zakona koje bi dodatno betonirale HDZ-ovu dominaciju.
“Naši interesi su legitimni i nećemo pristati na kompromise koji štete Hrvatima”, poručuje redovno. No iza te fraze često stoji politika u kojoj “interesi Hrvata” znače pozicije za HDZ, a ne nužno širi kolektivni boljitak.
Dok “Trojka” i opozicija iz RS-a pokušavaju kreirati novu većinu bez SNSD-a, Čović mirno promatra. Niti odbacuje Dodika, niti potpuno prihvata nove partnere. Jer za njega, pravo vrijeme za odluku je onda kada zna da će dobiti ono što traži, najčešće neko ministarstvo, državnu firmu ključnu poziciju za kontrolu resursa, ili izmjene Izbornog zakona po mjerilima HDZ-a.
