Katolički blagdani bez struje i vode: “Uvijek se nešto pokvari – ali uvijek nama”
Već godinama ista priča: čim dođe neki veći katolički blagdan – bilo da je riječ o Uskrsu, Božiću, Velikoj Gospi, Svetoj Ani ili nekom drugom svecu kojeg Hrvati u ovom kraju tradicionalno slave – u našim selima nestane ili struje, ili vode. I to ne jednom, ne slučajno, nego redovno.
Gotovo svaki put kad ljudi žele zapaliti svijeću, otići na misu ili okupiti porodicu, dogodi se „kvar“, „radovi“ ili neka druga „slučajnost“.
Najčešće pogađa hrvatska sela u okolini Tuzle – od Husina do Doknja, od Par Sela do drugih manjih mjesta gdje ljudi pokušavaju sačuvati vjeru, običaje i svoje dostojanstvo.
„I onda se pitamo zašto ljudi odlaze. Zašto nemaju osjećaj sigurnosti, poštovanja ni ravnopravnosti. Jer ako ni praznik ne možeš obilježiti kako dolikuje – šta ti ostaje?“ poručuje mještanka koja nam se obratila s molbom da njena poruka bude javno objavljena.
Nije, kaže, problem u tome što se nešto pokvari. Problem je što se uvijek pokvari njima – baš tada, baš na dan kad to najviše boli.
„Vrijeme je da se neke stvari počnu nazivati pravim imenom. Vjerski praznici nisu dani za omalovažavanje, nego za poštovanje. A toga, nažalost, još uvijek fali“, zaključuje u poruci koju želi da se čuje i vidi – što dalje, što glasnije. – kaže čitateljica Dragana za Crnu-Hroniku.
