Drama u Domu zdravlja u Gračanici: “Dijete sa temperaturom od 40°C vratili kući, otac sve snimio telefonom”

Semir Nurić iz Gračanice suočio se s neugodnim iskustvom prilikom pokušaja da svom bolesnom sinu pruži medicinsku pomoć. Njegova ispovijest ukazuje na moguće propuste u zdravstvenom sistemu. Prema Nurićevim riječima, doveo je sina na Pedijatriju u Gračanici oko 11:00 sati zbog visoke temperature koja je prelazila 40°C. Po dolasku, obratio se službenici na šalteru koja ga je upitala ima li zakazan termin. Nakon što je saznao da su svi termini popunjeni do 14:00 sati, ponuđeno mu je da čeka kako bi možda bio primljen.

Nurić je odlučio čekati, ali je bio vidno uznemiren zbog situacije. Nakon 20-25 minuta čekanja s djetetom u naručju, službenica mu je ponudila toplomjer da sam izmjeri temperaturu djetetu, što je dodatno povećalo njegovu frustraciju.

Ovaj događaj otvara pitanja o funkcioniranju zdravstvenog sistema i odnosu medicinskog osoblja prema pacijentima. Nurić je izrazio nezadovoljstvo zbog tretmana koji je doživio, ističući da je očekivao profesionalniji pristup u ovakvim hitnim situacijama.

Ovakve situacije ukazuju na potrebu za poboljšanjem komunikacije i organizacije unutar zdravstvenih ustanova kako bi se osigurala pravovremena i adekvatna medicinska pomoć pacijentima.

“Dovodim sina u bolnicu oko 11:00 zbog visoke temperature koja dostiže, a ponekad i prelazi 40°C. Odlučim da odem na pedijatriju u Gračanicu. Po dolasku odmah prilazim šalteru, a službenica me hladno pita: “Je li imate termin?” Zatečen, pitam kakav termin, a ona odgovara: “Popunjeni su svi termini do 14:00. Ako hoćeš, čekaj pa ako dođeš na red.”

Šta ću, čekam… Vidno iznerviran, tražim šefa smjene, koji dolazi i smiruje situaciju riječima: “Sačekajte, izmjeriće mu temperaturu, pa ako je hitno, nikoga nismo odbili.” Dobro, čekam.
Ne znam zašto, ali imao sam osjećaj da će se nešto dogoditi. Uključim telefon i počnem da snimam. Nakon 20-25 minuta cupkanja s djetetom u naručju, on iscrpljen, gori od temperature… I onda – taj trenutak koji sam, kao da sam znao, očekivao.

Službenica, koja dotad čas sređuje frizuru, čas surfa po internetu, napokon se sjeti da me pita: “Hoćeš li toplomjer da mu izmjeriš temperaturu?”
Molim?! Ja da mjerim temperaturu?! Pa mjerio sam je kod kuće, zato sam i došao! Ja da radim njihov posao?! Nakon pola sata čekanja, roditelji treba da mjere temperaturu i procjenjuju da li je stanje kritično?

I onda – ako nećeš ovako, idi privatno i plati, jer na svakom koraku privatne ordinacije čekaju. Ovo je Bosna i Hercegovina, za koju se moj babo borio.” – izjavio je Semir Nurić.

Nakon situacije u domu zdravlja ili bolnici – još uvijek ne znam razliku kada je pedijatrija u pitanju – bahatost javnih ustanova za zdravstvenu zaštitu u našoj opštini Gračanica se nastavlja.
Odlazim do seoske apoteke, jer me doktorica iz privatne ordinacije nazvala i rekla da trebam kupiti još jedan lijek, koji bi mogao biti od pomoći u kritičnim situacijama. Nije se toga sjetila na vrijeme – što je jako “odgovorno” s njene strane – ali je barem našla moj broj i pozvala.

Međutim, kada dolazim do apoteke, ona je zatvorena, iako je ostalo još 15 minuta do kraja radnog vremena. Niti sam zatekao radnicu, niti sam njeno auto vidio u daljini – znači, otišla je još ranije sa svog radnog mjesta!

Zbog toga pravim dodatni trošak, vozim se do grada po lijek koji mi je bio hitno potreban. Ljudi, sugrađani – oni su plaćeni našim novcem! I apotekarke iz JU Dom zdravlja Gračanica i svi ostali u ovom sistemu, a zauzvrat nam pružaju katastrofalnu uslugu – ili je uopšte ne pružaju. Odlaze s posla kada im se prohtije, bez ikakve odgovornosti.

I onda se postavlja pitanje – zašto omladina odlazi? Idite, djeco, i ne vraćajte se…