Tužiteljstvo Kantona Zapadnohercegovačkog podiglo je optužnicu protiv Z. N. (rođen 1988. godine u Mostaru) i A. Č. (rođen 1989. godine u Mostaru), koji su, prema navodima optužnice, zajedno počinili kazneno djelo utaje.
Kako neslužbeno saznajemo i za trećom osumnjičenom osobom inicijala M. M. koji je optuženima stoku pomogao utovariti je raspisana operativna potraga.
Prema optužnici, 2020. godine, Z. N. je od oštećenog A. G. preuzeo na čuvanje stoku koja se sastojala od 55 ovaca, 17 janjaca, 7 velikih krava, 1 junca, 3 junice i 1 tele, s ciljem da brine o stoci dok je A. G. bio izvan Bosne i Hercegovine. Za obavljanje ovog zadatka Z. N. je primio stan i mjesečnu plaću.
Međutim, Z. N. je pozvao svog poznanika A. Č. i M. M. da dođu u Ljubuški, gdje su zajedno, svjesni da se radi o tuđoj imovini, odlučili protupravno prodati stoku. A. Č. je preko internetske stranice OXL.ba objavio oglase za prodaju stoke, nakon čega je pokušao prodati stoku raznim potencijalnim kupcima.
Kada nije uspio prodati stoku, A. Č. je preko istog profila dogovorio prodaju stoke s B. M. iz Nevesinja, koji je pristao kupiti stoku za 10.000 KM.
B. M. je došao u Ljubuški i zajedno s A. Č. i M. M. utovario 45 janjaca i ovaca te 9 krava u teretno vozilo, koje je odvezao, dok je novac od prodaje stoke, u iznosu od 10.000 KM, predao Z. N. Taj novac su Z. N., A. Č. i M. M. podijelili i potrošili na razne stvari, čime su oštetili A. G. za vrijednost prodate stoke.
Optuženici Z. N. i A. Č. terete se za kazneno djelo utaje, opisano u članku 290 stavku 1 Kaznenog zakona Federacije BiH, te su sukladno članku 31 KZ F BiH optuženi kao supočinitelji za protupravno zadržavanje tuđe imovine koja im je bila povjerena.
Optužnica je podignuta temeljem članka 45 stavka 2 točke i) i članka 241 stavka 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH.
“Prema načelu pretpostavke nevinosti iz čl. 3. st. 1. ZKP-a F BiH, svatko se smatra nevinim za kazneno djelo dok se pravomoćnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja, radi čega potvrđivanjem optužnice protiv određene osobe za konkretno kazneno djelo, ne predstavlja njenu kaznenu odgovornost za počinjenje kaznenog djela, jer se krivnja počinitelja utvrđuje pravomoćnom presudom”, naglašavaju iz Suda.