data-nosnippet>
Srebrenica živi kroz one koji ne odustaju – i živjet će
Da nema života bez korijena, da se on mora čuvati, svjedoče Alija i Tima Salkić. Njihov povratak u Potočare nije samo odluka o promjeni adrese – to je odluka o pripadanju, svjedočanstvo istrajnosti i simbol pobjede.
Godine provedene u Švicarskoj donijele su im stabilnost i sigurnost, ali su istovremeno bile godine unutrašnjeg osjećaja praznine – one koje samo rodna gruda može ispuniti. Prošle godine vratili su se kući, u Potočare, u blizinu najmilijih, ukopanih u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, piše Stav.ba.
Alija se u razgovoru prisjeća godina agresije na Bosnu i Hercegovinu, emotivno naglašavajući da “analizirati prošlost nije jednostavno”. Srebrenicu je napustio u februaru 1995. godine, krećući “putem spasa”. Genocid mu je oduzeo 37 muških članova porodice, uključujući oca i brata. Rane nisu zarasle, a bol ostaje neizbrisiva.
U Švicarskoj je izgradio novi život, stekao poštovanje i priznanje.
– Radio sam 25 godina u jednoj fabrici, i tu sam osvjetlao obraz kao vjernik, a onda i kao Bošnjak. Ispraćaj koji sam doživio u toj fabrici, nije doživio ni jedan radnik – kaže nam on.
Iz Švicarske se vratili u Potočare: Ovdje nam je sve
Alija Salkić: Bolan je svaki momenat sjećanja, to je rana koja ne može zacijeliti
Ljubav prema rodnoj grudi i potreba da se bude u blizini najmilijih, dovela je do odluke da se vrate u domovinu, “do kraja života”.
– Ovdje sam rođen, ovdje sam odrastao, ovdje sam se školovao, ovdje sam radio u fabrici akumulatora, ovdje mi je sve. Izgubio sam 37 muških članova porodice, nažalost, još uvijek nismo sve pronašli. Pored nostalgije i želje, osjećao sam da sam potreban ovdje, i zbog njih. Bolan je svaki momenat sjećanja, to je rana koja ne može zacijeliti – ističe Alija.
Ono što zaslužuje posebnu pažnju jeste i njihova briga o majci Mejri Đogaz, koja je izgubila tri sina i muža. Majka Mejra u kući Salkića živi već 21 godinu, a Alija i Tima kažu da je vole i o njoj brinu kao o najbližem članu porodice.
Tima Salkić: Sve dok je živa, majka Mejra je naša
– Ona je kao naša majka. Naše duše su se složile. Živjela je sve ove godine u kući, i sada je, kako smo se vratili, s nama. Prvi put smo se vidjeli 2002. godine, i tada nas je pitala da živi u našoj kući, dok njena ne bude napravljena. Kada su joj napravili kuću predložili smo joj da ostane u ovoj kući, da joj bude što mirnije i ljepše. Ona je naša sve dok je živa – poručuje Tima.
Njihova priča je i priča o neiscrpnoj volji da budu od onih koji čine dobro. Tokom našeg boravka, u posjeti Salkićima bili su i Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, i Faruk ef. Hasanović, imam džemata Potočari i predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa, kako bi im uručili Vakufnamu. Od njih saznajemo o brojnim primjernim djelima ovog bračnog para.
Damir ef. Peštalić i Faruk ef. Hasanović uručili su Vakufnamu Aliji i Timi Salkić
– Mnogo je primjera njihovog dobra, pomoć u školovanju djece, uvijek su na raspolaganju džematu, džamiji. Kada nismo bili u stanju da prikupimo sredstva za grijanje oni bi sami obezbijedili za čitavu godinu. Kada smo radili rekonstrukciju džamije, učestvovali su. Prije par smo sređivali parking kod džamije, opet su se odazvali. Mene i suprugu su poslali na umru, kao iznenađenje prije nekoliko godina. Džematlije su za poželjeti. Ono što možemo uzeti kao poruku iz ovog i sličnih primjera – tu smo, i bit ćemo tu – akcentira efendija Hasanović.
Prije odlaska, koristimo priliku i da jedni drugima čestitamo predstojeći ramazan, ali i veliki državni praznik, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
– Svaki Dan nezavisnosti je opomena da ne zaboravimo ono što je bitno, to je datum važan za svakog pojedinca da razmišlja o sebi, da napravi analizu šta je uradio u prošloj godini, i šta bi mogao uraditi u godini ispred, a što će koristiti društvu, domovini. Treba više da damo od sebe za Bosnu i Hercegovinu – poručuje Alija.
Povratak porodice Salkić, njihova nesebičnost, njihova briga o majci Mejri, njihovi vakufi – sve su to svijetli primjeri Srebrenice danas.
Srebrenica živi u svakome ko se vraća, ko gradi, ko ne zaboravlja. Živi u svakom gestu ljubavi, u svakoj pomoći, u svakoj obnovljenoj kući. Srebrenica živi kroz one koji ne odustaju – i živjet će.
