Ako ne govorimo glasno i neobično, niko nas neće čuti. Da komuniciram u političkim floskulama, bio bih politički anonimus – kaže Dodik
Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, Bosnu i Hercegovinu naziva monstrumom, Putina prijateljem, a sve u FPÖ-u svojim povjerljivim ljudima. To što je protiv njega raspisana potjernica Dodika ne brine, piše austrijski magazin Profil, koji je radio intervju sa Dodikom.
Prema Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik je odavno trebao biti u zatvoru. No, predsjednik Republike Srpske primio je Profil prošle srijede u Predsjedničkoj palati u Banjoj Luci.
Profil napominje da, iako je Dejtonski sporazum 1995. godine okončao rat u Bosni i Hercegovini, danas, 30 godina kasnije, strah od novog rata i dalje lebdi u zraku.
– U osnovi je pitanje: ko ima monopol nad nasiljem u ovoj višenacionalnoj državi? To se jasno vidi na slučaju Dodika. Do sada nije uhapšen jer je strah od nasilne eskalacije u slučaju hapšenja vođe bosanskih Srba prevelik. Pokušaj hapšenja mogao bi pokrenuti nekontrolisanu spiralu nasilja čije posljedice nisu predvidive, piše Profil.
Napominje kako je Dodik bio nada Bosne i Hercegovine. Madeleine Albright, američka državna sekretarka devedesetih, tada ga je opisala kao „dašak svježeg zraka“. U devedesetim godinama Dodik je bio u opoziciji spram srpskih ratnih huškača Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Smatran je umjerenim političarom i miljenikom Zapada, jer nije imao problem nazvati genocid u Srebrenici pravim imenom. Danas se Milorad Dodik smatra jednim od najopasnijih huškača u balkanskoj regiji, „Putinovim razumjevačem“ i šovinistom. Prošlog utorka poručio je muslimanima u Bosni i Hercegovini da bi trebali napustiti islam i vratiti se kršćanstvu, “vjeri svojih predaka”.
U intervjuu s profilom prošle srijede Dodik djeluje potpuno ravnodušno. Dobro raspoložen i pričljiv prima novinare u press službi Predsjedničke palate, opisali su iz Profila.
Predsjedniče Dodik, osjećate li se sigurno u ovom trenutku dok ovdje sjedimo?
Nalazim se u Republici Srpskoj, u Banjoj Luci, među svojim narodom. Borim se za prava svog naroda. Bosna i Hercegovina je nemoguća zemlja.
Protiv vas postoji potjernica.
Taj takozvani visoki predstavnik Christian Schmidt i muslimani u Bosni su protiv mene i još nekih srpskih političara. Najradije bi cijeli srpski narod strpali u koncentracione logore, kao u Drugom svjetskom ratu. Tada su mnogi muslimani zajedno s Hrvatima u redovima fašističke ustaše progonili Srbe. Muslimani u Bosni i Hercegovini žele ponovo rat. Žele dovesti džihadiste ovamo i uvesti šerijat. I očito to nekima u Evropi dobro ide u prilog, jer bi se najradije riješili svog otpada i poslali ih sve ovamo.
Jeste li spremni na rat?
Ne, ja ne vodim rat. Nisam ratni huškač. Republika Srpska ne provodi pripreme niti ima planove u tom smjeru. Naš plan je ustav.
Šta bi se desilo ako bi vas sada pokušali uhapsiti?
To je hipotetičko pitanje, a sa svojih 66 godina ne odgovaram na hipotetička pitanja. Ako neko misli da me može uhapsiti, već bi to učinio. Republika Srpska je stabilan sistem, nije grupa ustanika. Ja sam izabran. Republika Srpska ima strukture, institucije, svoju policiju, odjeljenje koje se bavi zaštitom određenih osoba. Ja sam jedna od tih zaštićenih osoba.
Prije nekoliko sedmica ste rekli da bi situacija mogla eskalirati kao u vrijeme raspada Jugoslavije. To ipak zvuči kao ratna retorika.
Bosna i Hercegovina mora propasti. Ta zemlja nije održiva. Za razliku od mnogih drugih, smatram da se to ne bi trebalo desiti po cijenu mira. Ali morate znati: u Bosni i Hercegovini žive narodi koji ne žele živjeti zajedno.
Vjerujete li da bi ruski predsjednik Vladimir Putin, ako bi bilo potrebno, zaštitio Republiku Srpsku i vas lično?
Uvijek sam od njega čuo da svoje prijatelje nikada ne ostavlja na cjedilu.
Šta to znači?
To ga nisam pitao. Ne treba mi rat ovdje između Rusije s jedne i SAD-a i NATO-a s druge strane. Nisam lud. Nijedan naš korak nije vojni, sve je političke prirode.
Koliko ste zadovoljni podrškom koju dobijate iz Beograda od predsjednika Aleksandra Vučića?
Beograd je naš glavni grad. Ne možete nas natjerati da povjerujemo u iluziju koja se zove Bosna i Hercegovina. Ne možete nas natjerati da prestanemo voljeti Srbiju.
Šta vas toliko smeta kod Bosne i Hercegovine?
Bosna i Hercegovina je nezasitno čudovište koje se hrani iluzijama iz Brisela. Ovdje, u Republici Srpskoj, živimo slobodno. Kao što vidite, ovdje nema zastava Bosne i Hercegovine.
Kada izađete na aerodromu u Banjoj Luci, prva stvar koju vidite je zastava Bosne i Hercegovine.
Pa dobro – to je granični prijelaz.
To je realnost. To je Bosna i Hercegovina, u čijim se granicama nalazi i Republika Srpska.
Zastava je propis. S tim nemamo problem. Ovdje kod mene nema zastave Bosne i Hercegovine. Ona je nametnuta svim narodima ovdje, ne samo nama Srbima. Isto kao što nam žele nametnuti rodna pitanja: kada više ne govorite o majci i ocu, nego o roditelju broj jedan i roditelju broj dva.
Rodna pitanja trenutno nisu vaš najveći problem. Pitanje je, kakav izlaz vidite iz trenutne situacije. Na kraju krajeva, protiv vas postoji potjernica.
Vidim ili mirno razdruživanje ili tihi raspad.
Biste li odustali od politike otcjepljenja ako bi međunarodna zajednica rekla da ukida funkciju visokog predstavnika?
Zašto bih to uradio? Kakvi su to mafijaški prijedlozi?
To bi se moglo nazvati kompromisom.
S takvim ponudama Zapad kasni. Možda još nešto mogu zakrpati. Silom ili pritiskom. Ali novo doba je na pomolu, a Evropa to još nije shvatila. Šta je danas uopće Evropa?
Šta je danas Evropa za vas?
Evropa danas nema vođe. Od Angele Merkel niko više nije sposoban da nešto odluči. EU ne može riješiti ni svoje lokalne probleme, a kamoli tuđe. Evropa je duboko podijeljena. I dalje smo za evropske integracije, iako u njih sve manje vjerujemo. Sve više ljudi unutar EU-a osjeća isto. Ali šta će donijeti budućnost, ne znam. Nisam Baba Vanga.
Šta mislite, kakvi su planovi Trumpove administracije za ovaj dio Balkana?
Trump se ne bavi ovim regionom.
Zna li on uopće za vas?
Mislim da da.
U sukobu ste s Christianom Schmidtom, koji često govori s omalovažavanjem o balkanskoj mentalitetu i iracionalnosti. Vaš vlastiti stil komunikacije također je često napadački, pa čak i vulgaran – ne samo prema Schmidtu, nego i prema onima koji se ne slažu s vama: od NVO-a, opozicije pa do novinara. Jednom ste reporteru javno rekli da se ne pere. Je li vam takav stil ponekad neugodan, žalite li zbog toga?
Tuširam se svaki dan, sredim kosu, obučem čistu košulju. Sredim se kao pjevačica i pazim na svoj nastup. A on pet dana nosi istu majicu, spava u njoj. Kod nas postoji izraz: „S Ciganima – ciganski“, i to ne kažem s namjerom da vrijeđam Rome. Mi smo mala zemlja. Ako ne govorimo glasno i neobično, niko nas neće čuti. Da komuniciram u političkim floskulama, bio bih politički anonimus.
Na Zapadu vas smatraju uvjerenim nacionalistom i šovinistom. Mnogi ne znaju da ste devedesetih bili u opoziciji ratnim huškačima; da ste ono što se desilo u Srebrenici nazvali genocidom; da ste tokom rata u svojoj privatnoj kući skrivali muslimanske i katoličke porodice od Srba. Šta vam se desilo?
Ništa se meni nije desilo, vama se nešto desilo. Vi imate Bosnu koja je neka vrsta Jugoslavije, iako Jugoslavije više nema. Ja sam sada predsjednik Republike Srpske. Zastupam Srpsku, njene interese i njen narod. Ova zemlja ne želi biti dio Bosne i Hercegovine.
(Oslobodjenje)
