Visoki sud u Londonu zaprimio je šest tužbi protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC), a u fokusu slučaja nalazi se umirovljeni episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Prema iskazima žrtava, tužbe se odnose na navode o seksualnom zlostavljanju i zloupotrebi položaja u vjerskim institucijama.
Svjedoci govore o teškim iskustvima
Jedan od podnosilaca tužbe, bivši đakon Bojan Jovanović, javno je opisao svoja bolna iskustva, tvrdeći da je bio izložen seksualnom uznemiravanju, te da je od njega traženo da „dovodi maloljetne dječake“ tadašnjem episkopu. Kačavenda, prema njegovim riječima, imao je raskošan stil života, a brojni mediji prethodnih godina objavljivali su snimke i fotografije koje su izazivale moralnu i društvenu osudu.
Video snimak iz 1992. godine: Uvredljive poruke protiv muslimana
Posebnu pažnju javnosti izazvao je i video snimak iz ratne 1992. godine, na kojem se čuje kako Kačavenda, obraćajući se pristalicama, iznosi krajnje uvredljive izjave o islamu i muslimanima.
– “Mi Srbi ne vjerujemo u Allaha jer taj Bog nije Bog ljubavi. To je Bog mržnje. A taj Bog je đavo koji sve nesreće ovoga svijeta donosi,” govorio je tadašnji episkop.
Ovakva retorika, naročito iz usta vjerskog autoriteta, naišla je na široku osudu i smatra se primjerom govora mržnje koji produbljuje podjele i potiče netrpeljivost među narodima.
Nerazjašnjena smrt u manastiru
Jedan od najozbiljnijih navoda odnosi se na slučaj mladića koji je, nakon što je iznio optužbe za seksualno zlostavljanje, preminuo u manastiru pod nerazjašnjenim okolnostima. Do danas niko iz SPC-a nije javno odgovorio porodici, niti je vođena zvanična istraga.
Pravni proces u toku – SPC bez komentara
Srpska pravoslavna crkva se do sada nije oglasila o tužbama, a pravni postupak u Londonu tek treba pokazati da li će žrtve dobiti pravdu pred međunarodnim sudom. Javnost u regionu pažljivo prati razvoj događaja, uz zahtjeve za odgovornošću i transparentnošću.
Skandal koji uključuje bivšeg vladiku Vasilija Kačavendu izazvao je ozbiljnu pažnju u javnosti, a teški navodi o zlostavljanju i govoru mržnje zahtijevaju detaljnu pravnu i moralnu analizu. Ovaj slučaj još jednom pokazuje važnost zaštite žrtava i hitnosti reformi unutar vjerskih institucija.
