To što SIPA još nije uhapsila Dodika nije nam otkrilo ni ništa novo o tome koliko je BiH pravna država. O tome sve znamo još od slučajeva Dženana Memića i Davida Dragičevića, ako ne i prije toga.
Odavno u BiH, a to naravno uključuje i RS, zakoni ne važe jednako za sve, zahvaljujući baš Dodiku i njegovim dugogodišnjim koalicijskim partnerima iz SDA i HDZ-a. Politički i ekonomski moćnici su privilegirana kasta u odnosu na obične građane.
SIPA-in pokušaj privođenja Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu u srijedu 23. aprila pokazao je kakvo je stanje stvari i u državi Bosni i Hercegovini i u njenom entitetu Republika Srpska (RS). Na prvi pogled se čini da je loše, ali kada se stvari sagledaju racionalno i bez potpadanja pod manipulacije huškački nastrojenog dijela bosanskohercegovačkih medija, može se zaključiti i da je situacija bolja nego što bi trebala biti da ovisi samo o domaćim političkim elitama, piše Gordan Duhaček za portal Walter.
Prva očito dobra stvar je velika većina ljudi u BiH, neovisno o naciji, ne pokazuje ni trunku interesa za bilo kakvo prolijevanje krvi. Unatoč trudu dijela političara i medija, obični ljudi se ne daju navući da opet ratuju.
VEĆINU SRBA VIŠE NIJE BRIGA ŠTA ĆE DA BUDE S DODIKOM
Istočno Sarajevo, prema službenim podacima, ima više od 60.000 stanovnika, a dok se Dodik punih 12 sati skrivao u zgradi sjedišta RS-a, nitko od njih se nije pojavio isped da podrži samoproglašenog vožda svih Srba iz Republike Srpske. Nije ni Dodikov SNSD te večeri ili sljedećeg jutra brzinski organizirao nekakvo “dešavanje naroda” u znak podrške Miloradu, jer znaju da se nitko ne bi pojavio. Srbi koji žive u Istočnom Sarajevu su nastavili svojim poslom, ne obazirući se previše ni na Dodika niti na njegovu oružanu pratnju.
Nije ih briga hoće li Dodik biti uhapšen ili ne, u svakom slučaju ne toliko da bi žrtvovali sebe ili svoje bližnje kako bi ga obranili, iako ih on već mjesecima uvjerava “Republika Srpska, to sam ja”, u stilu bogomdanog apsolutističkog vladara iz 18. stoljeća.
I sam Dodik zna da ga narod previše ne zarezuje, pa je dio svojih bijesnih tirada posvetio i njima, Srbima koji su “spremni da rade za Sarajevo i BiH, a protiv Republike Srpske”. Zaključio je da je to “poražavajuće”, pa Srbima opet zaprijetio:
“Oni koji ostaju u SIPA-i spremni su da rade protiv RS. Čekamo formiranje specijalnog tužilaštva i suda pa ćemo djelovati.”
Na sve te Dodikove prijetnje praznom puškom se više nitko ne obazire.
Dodik je u Istočno Sarajevo došao demonstrirati svoju moć, a da bi nenamjerno pokazao i koje su njene granice, kao i kako je sve veća njegova nemoć. Da, do zuba naoružani i zamaskirani specijalci MUP-a Republike Srpske su spriječili službenike SIPA-e u vrlo mlakom pokušaju privođenja Dodika, što ujedno svjedoči o tome da je Dodik potpuno privatizirao institucije manjeg entiteta, a ne samo da državne institucije poput SIPA-e nisu u njegovom konkretnom slučaju (kao i u slučaju suoptuženika Nenada Stevandića i Radovana Viškovića) u mogućnosti djelovati u punom kapacitetu. Nadalje, Dodik se – svom busanju u prsa unatoč – očito dobrano uplašio kad se ne usudi pomaknuti ni pet metara bez da ga okružuju specijalci.
Kako bi spasio Dodika od sramote i pokušao nametnuti drugačiji narativ u javnosti, jako se angažirao njegov savjetnik i propali “riječki konzul” Milan Tegeltija. On je preko društvenih mreža plasirao interpretaciju po kojoj je SIPA-in neuspješni pokušaj Dodikovog privođenja dokaz da je “RS jedina stvarno suverena u RS, jedina koja ima monopol sile u RS i jedina koja može fizički da obezbjedi provođjenje svojih odluka u RS”.
“Što prije se u Sarajevu suoče sa tom pravnom i faktičkom stvarnosti i pristupe razgovorima i kompromisima sa RS i njenim institucijama i predstavnicima, prije će izvući BIH iz statusa ‘failed state’ (propale države), u kojem je BiH sad i koji, ako potraje dovoljno dugo, vodi samo u pravcu gubljenja smisla postojanja BiH kao države”, provocirao je Tegeltija.
KOLIKO JE BIH PRAVNA DRŽAVA POKAZALI SLUČAJEVI MEMIĆ I DRAGIČEVIĆ
Bacio je uobičajenu udicu na koju se, očekivano, zakačio određeni dio medija bliskih tzv. probosanskim snagama, sklonih tome da danonoćno kao internetski ratnici brane BiH. Ali kada Tegeltijine teze suočimo sa činjenicama, jasno je da je i to još jedna prazna priča.
Naime, “propala država” je po definiciji ona koja “nije sposobna prikupljati poreze, provoditi zakone, osiguravati sigurnost i teritorijalnu kontrolu, popunjavati institucije osobljem i održavati infrastrukturu”. U tom smislu je Republika Srpska pod Dodikom daleko više propala nego BiH. Jednostavno rečeno, BiH nije “propala država”, što ne znači da je uspješna država. Ni ne može biti uspješna dok je Republika Srpska u potpuno ruiniranom stanju nakon 20 godina Dodikove vlasti.
Nadalje, SIPA i dalje nesmetano provodi akcije i hapsi u RS-u (s očitom izuzetkom Dodika) – nedavno baš u Istočnom Sarajevu, te Banja Luci i Bijeljini – unatoč neustavnim zakonima koje su dodikovci izglasali u Narodnoj skupštini RS-a i koji to zabranjuju. Toliko o tome da samo RS ima monopol sile na teritoriju RS-a.
A što se tiče, na primjer, održavanja infrastrukture kao kriterija, dovoljno je krenuti cestom od Istočnog Sarajeva do Gackog da bude jasno tko je tu propao.
To što SIPA još nije uhapsila Dodika nije nam otkrilo ni ništa novo o tome koliko je BiH pravna država. O tome sve znamo još od slučajeva Dženana Memića i Davida Dragičevića, ako ne i prije toga. Odavno u BiH, a to naravno uključuje i RS, zakoni ne važe jednako za sve, zahvaljujući baš Dodiku i njegovim dugogodišnjim koalicijskim partnerima iz SDA i HDZ-a. Politički i ekonomski moćnici su privilegirana kasta u odnosu na obične građane.
Naročito je licemjerna bila reakcije Glavnog odbora SDA nakon pokušaja privođenja Dodika. Oni su bh. institucijama i cijelom svijetu bahato isporučili listu svojih zahtjeva, pa još i zatražili da se Distrikt Brčko pripoji Federaciji BiH, dolijevajući tako ulje na vatru u ovoj situaciji i bacajući Dodiku novi pojas za spasavanje. Bili su na vlasti najmanje 20 godina od kraja rata, što ga sami nisu pripojili? Svi drugi su krivi za sve, jedino su oni čisti, sposobni i pametni; to ni pas s maslom ne bi progutao. Naravno, Dodik je jedva dočekao takvu reakciju SDA, jer oni se međusobno hrane.
Nasuprot tome, pozitivnim se pokazalo i što ovaj put u bosanskohercegovačkoj javnosti istupaju i drugačiji glasovi. Kriminolog Ramiz Huremagić, ili delegat u Domu narodu Zlatko Miletić, koji kao nekadašnji direktor Federalne uprave policije zna što je policijski rad, te akademik Nedžad Korajlić, ugledni stručnjak za pitanja sigurnosti, pokazali su razumijevanje za postupanje SIPA-e u vezi Dodika. Istaknuli da treba biti strpljiv, hladne glave i, najvažnije od svega, izbjeći prolijevanje krvi, čemu se nada ne samo Dodik, nego i dio tzv. probosanskih snaga.
GAŠENJE VATRE KEROZINOM U REŽIJI SDA-DF POLITIKA
Zato se redovito u vezi svake akcije SIPA-e koja se tiče Dodika preko izabranih medija plasiraju dezinformacije u javnost, zato se objavljuju imena službenika ove agencije, iako to nije u javnom interesu. Cilj je zakuhati što više, pa nek padne mrtva glava i onda će po toj bolesnoj logici biti mirna Bosna.
Takav SDA-ovski i DF-ovski pristup politici, društvu i državi je nedavno u intervjuu kritizirao profesor Šaćir Filandra, opisujući ga kao “emocionalizaciju bošnjačke politike:
“Ljudi jednostavno djeluju na stvarnost emocionalno i tako je percipiraju, a to znači da je stvarnost ne ono što ona jest, već ono što vi želite da ona bude. Nedostatak autorefleksije toga šta vi sami možete učiniti jest nešto što nedostaje savremenoj bošnjačkoj politici i njenim akterima. Svi problemi i nedostaci adresiraju se na drugoga, što je apsolutno izbjegavanje bilo kakve odgovornosti”, rekao je, uz ostalo, Filandra.
Srećom, visoki predstavnik Christain Schmidt povukao je lukav i efikasan potez zabranjujući financiranje SNSD-a i Stevandićeve stranke Ujedinjena Srpska iz budžeta na svim nivoima. U pitanju su milioni maraka kojo su izbijeni Dodiku iz džepa, a pare su mu uvijek bile najvažnije. Iza sve te njegove priče o srpstvu krije se samo nezajažljiva pohlepa na tuđi račun, o čemu najbolje svjedoči socioekonomska situacija većine ljudi u RS-u, koji samo mogu sanjati o vilama u Beogradu i biznisima kakve imaju Dodikova djeca i najbliži saradici.
Schmidt je ovim potezom udario Dodika tamo gdje ga najviše boli, što će se tek pokazati u nadolazećim mjesecima, jer mnogi su uz Dodika isključivo zbog para. Kako bi, primjerice, jedna Sanja Vulić s svojom misterioznom diplomom mogla doći do para i statusa koji danas ima da nije Dodikova poltronka?
Kada pipa presuši, mnogi takvi sada slijepo lojalni kadrovi dobro će razmisliti koliko će uz Dodika još ostati. Oni najbolje znaju da Dodik ne bi ni trepnuo da ih žrtvuje ako će to njega spasiti.
Bivšeg ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, koji pod optužbom za zloupotrebu položaja sjedi iza rešetaka u državnom zatvoru u Vojkovićima, sjetio se nakon nekoliko mjeseci i samo zato što je u medijima prozvan da ga ne uopće spominje. Državni zatvor je, nota bene, na teritoriju RS-a, ali Dodikunaravno ne pada na pamet slati specijalce da Nešića oslobode. Ne, specijalci su tu samo da štite njega,Nešić i svi ostali oko Dodika su predsjedniku RS-a potrošna roba. Prije ili kasnije će to postati jasno i specijalcima koji ga sada okružuju.
Dodik nikad nije bio slabiji, uplašeniji i bliže gubitku političke moći nego u ovom trenutku, plus ovaj put vrijeme ne radi za njega. Svi koji žele dobro Bosni i Hercegovini i ljudima koji u njoj žive sada se prvenstveno trebaju naoružati samo strpljenjem i pameću. Neka institucije rade svoj posao, pa će ga na kraju i uraditi.
data-nosnippet>