Ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH. Nisam došao ovdje samoinicijativno. Došao sam na zahtjev vas, na veliki broj telefonskih poziva. Ja vas, drage Sarajlije, molim, preklinjem vas, jedina je snaga u narodima naše Bosne i Hercegovine, i Srbima, i Muslimanima, i Hrvatima, da zaustavimo ovo zlo, da ne dozvolimo da se desi ono što se desilo u Hrvatskoj – riječi su legendarnog komandanta Specijalne jedinice MUP-a RBiH Dragana Vikića, koje je izgovorio 5. aprila 1992. godine u Skupštini RBiH.
Nepuni mjesec kasnije počeo je napad na grad.
– Za mene je 2. maj jedan od najbitnijih dana u odbrani Sarajeva i BiH. Padom glavnog grada pala bi i BiH. Taj dan mnogi smatraju danom „D“. Napad paravojnih formacija SDS-a s dobrovoljcima, potpomognutih JNA s tenkovima, minobacačima i svim artiljerijskim oružjem kojim su raspolagali, počeo je u četiri sata ujutro. Zaustavili smo ih na Vrbanja mostu. Drugi pravac napada bio je iz smjera bolnice Jagomir. Na taj način su željeli da presijeku grad. Računali su na to da se u tom međuprostoru nalazi kasarna „Maršal Tito“, koja je bila prebukirana vojskom i rezervistima koji bi im mogli pomoći u izvođenju akcije – govorio je Vikić u jednom od intervjua.
