Asim Vranac Tica iz Visokog prodao je očevog Mercedesa kako bi pomogao mladiću u kolicima, naglašavajući da to nije njegova sadaka, već sadaka njegovog rahmetli oca
U vremenu kada su empatija i humanost sve rjeđi, iz Visokog dolazi priča koja svjedoči o dubokoj ljudskoj plemenitosti. Asim Vranac, poznat pod nadimkom Tica, odlučio je prodati automobil koji je naslijedio od rahmetli oca kako bi pomogao mladiću Emsadu, koji je nakon nesreće ostao u invalidskim kolicima.
“Zahvalan sam Allahu što mogu ovu sadaku dati. Ustvari, ne dajem je ja – ovo je sadaka mog babe. Ja sam samo prenio ono što je on meni ostavio”, kazao je Tica s dubokom emocijom.
Mercedes koji je godinama bio poznat u visočkoj čaršiji i često povezivan s njegovim ocem, prodat je uz dogovor da kupac direktno uplati 500 KM pomoći. Asim je iz svog džepa dodao još 4.000 KM, dok su prijatelji i građani prikupili dodatnih 600 KM. Ukupna suma pomoći iznosila je 5.100 KM.
“Idem u Travnik da lično uručim novac. Nadam se da će mu ovo omogućiti da što prije prohoda. Ovo nije moj čin – moj otac je dao njemu, ja mu samo činim uslugu. Dok sam živ, držat ću se onoga što su mi roditelji prenijeli. Neka Allah uvede mog oca u Džennet, jer ovo što sam uradio, uradio sam zbog njega i sjećanja na njegovo dobročinstvo”, dodao je Tica.
Iza Asima Vranca stoje brojne humanitarne akcije, ali ova je posebna jer dolazi iz lične porodične žrtve. Građani Visokog i šire izrazili su divljenje i podršku njegovom činu, opisujući ga kao simbol istinske ljudskosti.
“Danas hvala Bogu sam obišao svog druga i uručio mu 5.200 sa halalom i od srca. Uz pomoć dobrih ljudi i da nam momak što prije prohoda jer bez vas ovo bi bilo teško realizovati.
Momak je malo stidan tih i povučen. Rekao sam mu kad prohoda abd da ćemo mu naći djevojku, oženit ga i ja mu dolazim sa babinim Mercedesom u svatove i ima da idemo po mladu. Obećao mi je i rekao je može majstore.
A ja kakav sam, neću odustat dok ne ode u Tursku na liječenje i vrati se da hoda kao nekad i da igra lopte…”, poručio je Tica.
Njegova gesta podsjeća da pravo dobročinstvo dolazi iz srca i iz sjećanja na one koji su nas naučili da budemo ljudi.