Istup Maxa Primorca iz konzervativnog američkog think-tanka Heritage Foundation, tokom nedavnog saslušanja u američkom Kongresu, ponovo je otvorio rasprave o državnosti Bosne i Hercegovine, odnosima među narodima i ulozi međunarodne zajednice u stabilizaciji zemlje.
Kada se u javnom prostoru iznose tvrdnje da je Bosna i Hercegovina “propala država”, dok se takvi stavovi s druge strane označavaju kao “islamofobičan nasrtaj”, postaje očito da se rasprava pomjera iz okvira racionalne političke analize u prostor oštrog ideološkog sukobljavanja.
Primorčeve ocjene o “narušenim odnosima među narodima”, “ekonomskom urušavanju” i navodnoj “dominaciji muslimana” uklapaju se u narativ koji se često javlja u pojedinim konzervativnim krugovima u Sjedinjenim Američkim Državama i regionu. U tom pristupu Bosna i Hercegovina se prikazuje kao država u kojoj multietnički model navodno ne može funkcionisati, dok se rješenja traže u jačanju etničkih autonomija ili formiranju trećeg entiteta. Takav pogled, međutim, zanemaruje stvarnu raspodjelu političke moći, kao i činjenicu da ključne pozicije na državnom i entitetskim nivoima već godinama zauzimaju stranke koje zastupaju srpske, hrvatske i bošnjačke birače — bez dominacije jedne strane nad drugima.
Na to je ukazao i Miro Lazović, koji smatra da je pogrešno govoriti o diskriminaciji Hrvata u trenutku kada predstavnici HDZ-a godinama imaju presudan utjecaj u najvažnijim institucijama. On Primorčeve izjave ocjenjuje politički motivisanim, te naglašava da stalno insistiranje na etničkim razlikama i njihovom produbljivanju ne doprinosi stabilnosti, nego dodatno učvršćuje nepovjerenje među zajednicama. Iako se njegovo zalaganje za zajednički državni identitet oslanja na ustavni okvir, ono se suočava s realnošću u kojoj je etnonacionalizam i dalje dominantna politička sila.
Između dvije prenaglašene pozicije — radikalnog etničkog pristupa s jedne strane i idealizovanog građanskog koncepta s druge — ostaje otvoreno pitanje kako izgraditi funkcionalan sistem koji može istovremeno biti i stabilan i inkluzivan.
Bosna i Hercegovina nije propala država, ali ostaje država s duboko ukorijenjenim strukturnim manjkavostima. Te slabosti moguće je prevazići samo odgovornom unutrašnjom politikom i ozbiljnim, dosljednim međunarodnim angažmanom. Pojednostavljene ocjene i ideološki obojene poruke, bez obzira s koje strane dolazile, ne približavaju rješenjima, nego ih dodatno udaljavaju.