Nakon izraelskog napada na Iran prošlog petka, iz Kine su uslijedila tri uzastopna teretna leta tipa Boeing 747, koji su u tri dana poletjeli iz različitih kineskih gradova – uključujući Šangaj.
Sva tri aviona nestala su s radara u blizini Irana, uprkos tome što je u letnim planovima kao odredište navedena evropska luka u Luksemburgu.
Ovi letovi izazvali su ozbiljnu zabrinutost u Izraelu, gdje raste sumnja da bi Kina mogla slati vojnu pomoć Iranu u osjetljivom trenutku regionalnih tenzija. Avioni koji su korišteni za ove letove često se koriste za prevoz oružja, navode stručnjaci iz oblasti avijacije.
Andrea Ghiselli, stručnjak za kinesku politiku na Bliskom istoku, upozorava da bi moguće isporuke imale ozbiljne geopolitičke posljedice: „Kina želi stabilan Iran jer nestabilnost može ugroziti kineske energetske i ekonomske interese na Bliskom istoku.“
Kina i Iran su strateški partneri, a Peking već godinama podržava Teheran u suprotstavljanju zapadnoj dominaciji, uključujući isporuke materijala koji se mogu koristiti za razvoj balističkog i nuklearnog oružja. Ipak, kinesko otvoreno uplitanje u sukob između Izraela i Irana bilo bi rizično, naročito zbog napetih odnosa s Amerikom.
Stručnjak Tuvia Gering iz izraelskog Instituta za nacionalnu sigurnost naglašava da se mogućnost isporuke odbrambenih sistema iz Kine Iranu „ne smije isključiti“ i da treba biti pod pojačanim nadzorom.
Zabrinutost dodatno pojačava činjenica da su letovi nestajali s radara i da nema nezavisne potvrde o teretu. Javnosti nisu dostupni manifesti letova, a iako opasni tereti moraju biti prijavljeni, postoji mogućnost lažnog deklarisanja.
Kompanija Cargolux iz Luksemburga, koja stoji iza navodnih letova, tvrdi da njeni avioni nisu koristili iranski zračni prostor, ali odbijaju da otkriju detalje o sadržaju isporuka.
The Telegraph podsjeća da je Kina i ranije prikrivala oružje u civilnim pošiljkama – poput dijelova za dronove označenih kao dijelovi za vjetroturbine. Prošle godine, ista mreža pokušala je poslati Libiji dronove u zamjenu za sirovu naftu, koristeći paravan-kompanije u Evropi i Sjevernoj Africi.
