Alija bi nas podsjetio da vjera bez morala je prazna, a politika bez etike je poraz u nastajanju – naveo je Cerić
Jučer se obilježavalo 100 godina od rođenja prvog demokratski izabranog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.
Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik Predsjedništva međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH 1992-1995.
Tim povodom oglasio se nekadašnji reis-ulema dr. Mustafa Cerić, čiju reakciju prenosimo u cjelosti.
Sto godina od rođenja Alije Izetbegovića nije samo prilika da se prisjetimo lika i djela hiljaditog predsjednika povijesne Bosne, nego i da, makar zamišljeno, upitamo: – Šta bi rekao Alija kad bi danas prošetao Baščaršijom, prošao kroz Mostar, ušao u Prijedor, ili stao pred Memorijal u Potočarima?
Ovaj izvještaj pokušava, u duhu njegovih govora i knjiga, odgovoriti na ta pitanja, ne da bi se umirila savjest, nego da bi se probudila ona zaspala – i individualna i kolektivna.
1) Moralno stanje – između ideala i trgovine
Alija bi vjerovatno prvo upitao: – Gdje su vam ideali iz devedesetih? Gdje je ona spremnost da se žrtvuje za istinu, pravdu i domovinu?
– Moralna svijest Bošnjaka je rasuta – među elitom kompromitovana korupcijom, među narodom opterećena egzistencijalnom borbom.
– Patriotizam se često mjeri stranačkom knjižicom, a ne djelima.
– Vjera je kod mnogih ostala forma bez suštine – simbolika bez unutrašnje preobrazbe.
Alija bi nas podsjetio da vjera bez morala je prazna, a politika bez etike je poraz u nastajanju.
2) Politička svijest – fragmentirana i potkupljena
Alija je u ratu znao reći da Bošnjaci ne smiju biti samo narod koji preživljava, nego narod koji gradi državu. Danas bi vidio:
– Razjedinjenost: više “bošnjačkih” stranaka koje se bore za mandate, a ne za ideje.
– Potkupljivost dijela političke klase: spremnost da se prodaju interesi države za fotelje ili privremene pogodnosti.
– Nedostatak strateške vizije – sve se svodi na sljedeće izbore, umjesto na sljedeću generaciju.
Vjerovatno bi rekao: – Ako vam je važnija stranka od Bosne, izgubit ćete i stranku i Bosnu.
3) Odnos prema naciji
Pohvalio bi:
– One koji čuvaju jezik, kulturu, historiju i sjećanje šehide, gazije i žrtve srpskog genocida nad našim narodom.
– Udruženja majki, memorijalne centre i aktiviste koji ne dopuštaju da se istina o srpskom genocidu relativizira.
Prekorio bi:
– One koji misle da je nacija samo folklor, bez ozbiljnih institucija, koje se bavi naukom, umjetnošću, kulturom, ekonomijom i historijom.
– One koji se stide bošnjaštva-bosanstva ili to koriste samo kao osobnu promociju i privilegiju.
Rekao bi: – Nacija koja ne zna ko je i šta je, brzo postane ono što joj drugi napišu ko je i šta je na njenu štetu.
4) Odnos prema državi
Alija bi bio nezadovoljan:
– Jer se državne institucije ne poštuju dovoljno ni unutar bošnjačkog političkog korpusa;
– Jer se međunarodnim tutorima često daje veći legitimitet nego domaćim institucijama;
– Jer se tolerira neravnopravan položaj Bošnjaka/Bosanaca u državnim i entitetskim institucijama zbog bošnjačkog-bosanskog nejedinstva i ličnih sujeta.
Posebno bi bio ogorčen zbog nedovoljne brige povratnicima u mjesta odakle su nasilno protjerani.
5) Odnos prema vjeri
Pohvalio bi:
– Islamsku zajednicu koja je ostala dosljednija u svojoj duhovnoj misiji i službi narodu uz ocjenu da se uvijek može bilje raditi za vjeru, naciju i država.
– Mlade koji vjeru žive, a ne samo deklarativno ispovijedaju.
– Aktiviste i novinare koji se hrabro bore za istinu i pravdu u društvu i državi.
– Prosvjetne radnike – učitelje, koji obrazuju i odgajaju generacije, vrijedno i neumorno unatoč velikim izazovima.
– Ljekare, volontere i humanitarne radnike, koji drže do etike služenja narodu.
Opomenuo bi:
– One koji vjeru svode na političko sredstvo radi osobnog interesa i položaja.
– One koji vjerske vrijednosti koriste za ličnu promociju.
– Političare koji trguju državnim interesima.
– Intelektualce koji odustaju od slobode, koji šute iz straha ili komfora.
– One među Bošnjacima koji relativiziraju vlastitu žrtvu za čast i slobodu nacije, države i vjere.
Rekao bi: – Vjera ne smije biti zastava stranke, nego moralni vodič naroda.
Šta bi bila Alijina poruka danas?
– Nije Bosna dana da je prodajete i izdajete, nego da je čuvate i branite od prodaje i izdaje. Nije vjera dana da s njom trgujete, već da biste bili istinoljubivi, moralno dosljedni, politički pravedni i državno odgovorni za stanje nacije. Jer nije nacija da se razbija i dijeli, već da se okuplja i u jedinstvu riječi i djela snaži. Upamtite, ako izgubite moral, izgubit ćete državu – a kad izgubite državu, izgubit ćete pravo na čast i slobodu. Narode moj, uvijek imajte na umu – Bosna je živa Andaluzija u Europi. Njen život, ali i smrt, ovisi o Božjoj volji, ali i o vašoj volji i snazi da budete njeni predani, čestiti, hrabri i mudri sinovi i kćeri, koji znaju ko su i šta su, koji znaju da svoje vole a tuđe poštuju. Budite i ostanite jedno tijelo i jedna duša na svojoj zemlji i u svojoj vjeri.
Živjela Bosna – ponosna i prkosna od sna!
