data-nosnippet>
Američko preuzimanje projekta Južne plinske interkonekcije donijelo je veliku promjenu u energetskim, političkim i strateškim odnosima unutar Bosne i Hercegovine. Ono što je do prije nekoliko mjeseci djelovalo kao prostor za široke političke kalkulacije – naročito za projekte koje je HDZ BiH godinama gradio oko pitanja teritorijalnog preuređenja – sada se pretvorilo u potpuno drugačiju realnost. U trenutku kada su američki zvaničnici na stol stavili prijedlog da američka kompanija preuzme projekt izgradnje, upravljanja i naplate plina kroz Južnu interkonekciju putem koncesije, mnogo toga što je Čović planirao preko noći je palo u vodu.
Kako je propao plan da se plin pretvori u političku polugu
HDZ BiH je godinama insistirao da nosilac projekta bude potpuno nova kompanija sa sjedištem u Mostaru, kojom bi upravljale firme pod hrvatskom političkom kontrolom – Elektroprivreda HZHB i Plinacro – u omjeru koji bi im omogućio dominaciju. Takav model nije bio samo ekonomski interes, nego i politički alat. Čović je računao da bi kontrolom nad glavnim gasnim ventilima stekao dugoročnu moć nad ostatkom Federacije, naročito Sarajevom.
Na papiru se radilo o “ekonomskom projektu”, ali suština je bila jasna: HDZ bi kroz novu kompaniju upravljao ključnim energetskim resursom koji snabdijeva centralnu Bosnu. Takva pozicija omogućila bi mu da utiče na političke procese, pregovore, pa čak i da blokira funkcionisanje institucija u trenucima kada mu to odgovara.
Zato je, prema izvorima iz diplomatskih krugova, Čovićevu delegaciju vidno iznenadila i uznemirila američka ponuda da projekt u cijelosti preuzme kompanija iz SAD-a – i to bez “pregovaranja” o alternativama. Američka strana je jasno dala do znanja: ili ovaj model ili nikakav.
SAD je zatvorio prostor za manipulacije i za politički inženjering
Ono što ovom odlukom postaje sasvim očito jeste to da su Sjedinjene Američke Države presjekle sve moguće puteve ka zloupotrebi energetskih kapaciteta. Time je onemogućeno ono što se godinama provlači kroz političke narative – ideja o teritorijalnom pregrupisavanju Federacije radi stvaranja trećeg entiteta.
Južna interkonekcija prolazi direktno kroz tri kantona s hrvatskom većinom, ali zatim nastavlja kroz Travnik, Novi Travnik i dalje prema Sarajevu. To znači da se radi o projektu od strateškog značaja za cijelu državu, a ne samo za jedan narod ili jednu političku strukturu. Amerikanci zato ne žele dopustiti bilo kakve eksperimente koji bi u budućnosti omogućili ucjene, blokade ili političke avanture.
Za Sjedinjene Države, ovaj projekat nije samo ekonomska investicija. To je dio šire strategije stabilizacije Zapadnog Balkana, jačanja energetske samostalnosti BiH i slabljenja utjecaja koji Rusija tradicionalno širi preko energetskih kanala.
Treći entitet – od “projekta” do iluzije
U političkoj realnosti, treći entitet se već godinama koristi kao pregovaračka poluga ili kao pritisak u trenucima kada je HDZ-u potrebno jačanje pozicije. Međutim, sa ulaskom američkih investitora u projekt koji presijeca samu geografsku kičmu Federacije, taj narativ više nema realnu osnovu.
Zašto?
Ako ključnu energetsku infrastrukturu upravlja i nadgleda američka kompanija – nema prostora za lokalne eksperimente.
Administrativno cijepanje zemlje dodatno bi zakomplikovalo održavanje i naplatu gasa.
Investitori traže stabilnost, jedinstvenu regulaciju i sigurnost – a ne nove političke projekte koji bi donijeli rizike.
SAD jasno želi smanjiti tenzije, a treći entitet bi ih podigao na najviši nivo.
Čović više nema “ventile” u rukama
Najveći gubitak za HDZ jeste to što će izgubiti mogućnost kontrole nad plinom – resursom koji je Čović vidio kao dugoročni alat političkog pritiska. Bez tog instrumenta, njegova pregovaračka moć slabi, a alternativa “hrvatskih federalnih jedinica” postaje potpuno neizvodiva.
Čović je ovo itekako svjestan, što potvrđuju i informacije iz više političkih izvora koje govore da je sastanak s američkim predstavnicima ostavio vidljive tragove nezadovoljstva na njegovom licu.
Ali, alternativa mu nije ponuđena. Američka odluka je jasna i konačna.
Zaključak
Preuzimanjem Južne interkonekcije, SAD ne samo da donosi novu energetsku infrastrukturu – nego mijenja političku dinamiku Federacije. Time se zatvara prostor za opasne eksperimente i slabi svaki projekat koji bi vodio ka daljim podjelama zemlje.
Treći entitet, u kontekstu ovog projekta, postaje ne samo nerealan – nego i geopolitički nepoželjan. Američki investitori ne dolaze da ulažu u nestabilnost, nego u funkcionalnost. A funkcionalna BiH je samo ona koja ostaje jedinstvena i integrirana.
