data-nosnippet>
Svaki hifz i svaki hafiz je posebna i jedinstvena priča. Njihove razlike su u detaljima koji ih čine još zanimljivijim. Ipak, kada sretnete osmogodišnje dijete koje razdragano čeka i raduje se novom danu polaganja i kada osjetite svu tu pozitivnu energiju koju zrači bereket Božijeg govora koji on uči i pamti, ne možete ostati ravnodušni. Hafiz Enis je počeo da čita s četiri godine.
Njegovi roditelji su primijetili da njihov sin veoma brzo pamti kratke sure iz Kur’ana. Naučio je prvih dvadesetak sura iz Amme džuza, a potom je slušajući Kur’an s YouTube-a veoma brzo napamet naučio cijeli 30. džuz Kur’ana. Tada još nije znao sve harfove, odnosno nije umio čitati arapsko pismo.
U dvorištu Gazi Husrev-begove medrese sam se sreo s njegovim muhaffizom, našim čuvenim učačem kurra hafizom Azizom Alilijem. Sjećam se tuge na njegovom licu prije nešto više od godinu dana, kada sam ga sreo izgubljenog i kaharnog. Prenio mi je je tada vijest da je teško bolestan i na samrti njegov veliki drug hafiz Bajram Ajeti, istaknuti hafiz i profesor kiraeta iz Lipkova u Makedoniji.
Hafiz Aziz i hafiz Bajram su obojica hifz učili kao djeca pred Bajramovim ocem rahmetli hafizom Refikom Ajetijem. Nedugo nakon toga, 1. augusta prošle godine, preselio je hafiz Bajram. Ovoga puta, hafiz Alili je bio vidno radostan i osjetilo se da ovaj njegov kandidat koji polaže hifz u Sarajevu nekako ima veze s njegovim velikim i dugogodišnjim prijateljem. Ima ta neka čudna veza koju među ljudima uspostavi ljubav prema Božijoj riječi – neraskidiva i čvrsta jer su joj ciljevi uzvišeni i plemeniti.
Upravo se čita: Taksista koji je udario vozača romobila “napuhao” 1,4 promila
Na samom početku sam hafiza Alilija upitao ko je ovaj mališan i kako je došlo da se sretnu i da ga izvede u hafiza. “Pitao sam turskog hafiza Fatiha Čolaka. Ni u Turskoj nije bilo do sad ovako mladih hafiza. Devet, devet i pol, deset godina, ali ovo je do sada nezapamćeno. Ne radi se samo o tome.
On je stvarno hafiz, što se kaže, kao da ima pedeset godina. On je kavijj hafiz, veoma jak hafiz u pamćenju. Dnevno polaže po dva džuza. Mada je on meni rekao, kad smo krenuli: ‘Daj da je to za jedan dan sve završim!” Ja mu kažem: ‘Čekaj, da malo uživamo. Ja hoću u Sarajevu da uživam!’ priča nam hafiz uz radost i smijeh.
Naime, hafiz Alili dalje kazuje: „Halid-ef. Dolić iz Maljevca je došao jedan dan kod njegovog oca Denisa koji mu se povjerio: ‘Primijetili smo da ima dobro pamćenje i voljeli bismo ako možeš da pitaš hafiza Alilija da ga on preuzme. Kad je on meni to saopćio, rekao sam mu: “Ma meni to idžazetnama nalaže. Ne mogu ja nikoga odbiti. Kogod da je, pa i da ima pet godina ima, moram ga prihvatiti. Onda sam ja predložio prvo da polahko pređemo harfove. Radili smo to preko telefona. Sufaru je savladao za dvanaest dana. Vidjelo se da on ima smisla i za mahredž, tj. izgovor i za sve. To se odmah može primijetiti. To je dijete koje se, ja često kažem, rodi jedno u stotinu miliona, jednom u stotinu godina! To je posebno jedno čudo od djeteta, što se kaže.”
Hafiz Alili priča kako su prvo prešli 30. džuz Kur’ana, tzv. “Amme džuz”, pošto je Enis to već bio naučio. Preslušavao ga je potom prvih pet-šest džuzeva po redovnom kur’anskom redoslijedu, a onda su krenuli da uče hifz po krugovima. Prema njegovim riječima nekada je znao naučiti po dvije stranice, nekada po tri ili četiri.
“Zvanično smo počeli učiti hifz prije 20 mjeseci. Nijednom nije preskočio. I kad je bio bolestan, nijedan dan. Nikada! Grlo ga boli, ali on sve kroz šapat uči. Ja sam išao jednom mjesečno iz Zagreba u Maljevac, ponekad i dva puta, da se uživo malo provjerimo, da neke greške ispravimo. Uglavnom smo radili preko Whatsappa, preko telefona.
Gdjegod sam išao, po Americi, po Evropi, ja sam mu bio na raspolaganju 24 sata. On mene nazove u 11 sati navečer. Nazove me za vrijeme programa nekog. Ja izađem i preslušavam ga nove stranice i tako da sam mu bio uvijek pri ruci. Ja sam njega zavolio, a on je tako mene prihvatio. Kad bismo došli kod njega kući, on ne bi htio odmah da polaže, sačekao bi da što duže ostanem da se družimo. Bilo bi mu žao da se vraćam odmah u Zagreb,” priča nam hafiz Alili.
Upitali smo hafiza Alilija, kome je Enis već osmi kandidat kojeg je izveo u časno zvanje hafiza Kur’ana, da li je bilo teško izvesti ovako mladog hafiza, a on nam odgovara: “Ovo je doista bilo jedno uživanje. Ja znam često reći da tamam kad smo saznali za hafiza Bajrama Ajetija da ima onu bolest. Vjeruj mi, ja to vidim kao jedan vid Allahove milost kojom mi je nadoknadio tugu zbog odlaska mog velikog prijatelja hafiza Bajrama. Pojavio se hafiz Enis.
Bili smo već saznali da hafiz Bajram ima tešku bolest. Gasio se, a ovaj hafiz, hafiz Enis je sve više i više učio i privodio kraju hifz. Bila mi je to jedna posebna utjeha i smiraj. Svaki put ako bih slučajno bio umoran, kad hafiza Enisa uključim, on je onako simpatičan i popravi mi raspoloženje. Pitam ga: “Jesi l’ ti Hrvat ili Bošnjak?” Kaže: “Ja sam Krajišnik!”, kazuje nam hafiz Alili uz vidno oduševljenje i dodaje da su ga svi zavoljeli. “Naš Jonuz Idrizi, koji drži restoran u Zagrebačkoj džamiji, ga je posebno zavolio.
Pa smo ga vodili na nekoliko večeri Kur’ana, naprimjer u Ljubljanu pošto su tamo Krajišnici. Već je pomalo postao poznat. Ove godine idemo na takmičenje u Mekku. Naime, prošle godine je bio, ali mu se otac razbolio pa su se morali vratiti. Ove godine, u augustu ga vodim u Mekku!”
Na kraju, hafiz Alili dodaje još jednu veoma zanimljivu specifičnost o hafizu Enisu. Naime, uz učenje Kur’ana napamet, hafiz Enis je naučio skoro 70 posto prijevoda Kur’ana. “To je jedna posebnost, jer je učio i prijevod. Vidim ja kada su u pitanju mutešabih ajeti, dakle, oni slični. Hafiz Enis nema nikakvih problema. Recimo, samo mu kažete neku priču, npr. kada je Jakub, a.s., pozvao svoje sinove… I, on odmah uči te ajete iz Kur’ana koji govore o tom događaju. I to kod nas nije bilo, da imamo takvog hafiza.”
