Njegovi vršnjaci idu u izlazak, a on u štalu: Ovaj mladić ima stan u gradu, ali s posla odmah juri svojim kravama, i daje nadu da selo i danas živi

– Pronašao sam se u selu i poljoprivredi. Iako sam po struci arhitektonski tehničar zaposlio sam se u poljoprivrednoj apoteci jer to volim. Kad kreneš od malena da obavljaš poslove na imanju to ti uđe u krv – kaže Cvijetin.

Sembersko selo Amajlije prednjači po proizvodnji mlijeka, svako jutro isporuče 15 do 20 hiljada litara, ali i po broju mladih koji su odlučili da nastave porodičnu tradiciju na imanju i nisu se preselili u grad.

Jedan od njih je dvadesetšestogodišnji Cvijetin Vasić koji je od malih nogu radio sa roditeljima i zavolio selo. Oženio se prije dvije godine. Prije nekoliko mjeseci dobio je sina i tako proširio domaćinstvo u kojem živi sa majkom, ocem i bakom. Iako ima stan u gradu, a rodbinu u inostranstvu, za njega nikada nije bilo dileme. Smatra Amajlije najljepšim mjesto za život i želi da njegov sin trči po dvorištu u kojem je on prohodao.

– Pronašao sam se u selu i poljoprivredi. Iako sam po struci arhitektonski tehničar zaposlio sam se u poljoprivrednoj apoteci jer to volim. Kad kreneš od malena da obavljaš poslove na imanju to ti uđe u krv – kaže Cvijetin.

Sa agronomima u apoteci naučio je mnogo. Stečeno znanje primjenjuje u svom domaćinstvu, a savjetuje i prijatelje, komšije. Čim dođe iz apoteke, oblači radno odijelo i lati se posla na farmi.

– Presvlačenje, muža krava, priprema hrane. Mnogo je obaveza, al navikne se čovjek kad uđe u te vode. Osavremenjujemo proizvodnju, uradili smo mljekovod, nadam se da ćemo napraviti još jedan objekat. Trenutno imamo 40 grla, od čega 25 muznih krava. Ostalo su telad ženska i steone junice, jer sve ostavljamo za našu reprodukciju. Krenuli smo sa 4, 5 junica iz uvoza pa smo se širili. Nismo gladni, ni prokleti. Zadovoljan sam podsticajima. Premije za mlijeko su redovne, imamo i podsticaje po muznom grlu, ali velika je inflacija, non-stop se mijenjaju cijene i ništa nije sigurno, što mi se ne sviđa. Zasijemo, nađubrimo, požanjemo pšenicu, a ne znamo koja je cijena. Da je sigurnije bilo bi lakše za sve, da znamo hoćemo li ostavljati za stoku ili prodavati. Cijena mlijeka trenutno je 98 pfeniga po litru, nadamo se da će uskoro biti veća zbog stalnih poskupljenja svega – priča Cvijetin.

Vasići obrađuju 20 hektara. Imaju svu mehanizaciju osim kombajna. Radni dan im često traje 24 sata jer u toku noći zna da bude teljenja. Inače, kažu, rade od 16 do 18 sati. Cvijetinov otac Miroslav odbio je život u inostranstvu zarad ljubavi prema rodnom selu, iako u poljoprivredi ne cvjetaju uvijek ruže.

Mislio je da će Cvijetin izabrati drugi put jer su prije deset godina kupili stan u gradu, ali drago mu je što je zavolio poljoprivredu i značajna mu je njegova pomoć.

– Zavolio je od malena traktor. Čim dođe s posla pomaže mi u štali, na njivi. Da nije tako ne bi se ni širili. Mnogo mi je lakše sada, ranije sam sve radio i stizao sam. Ne sjedam više na traktor, to sve radi on. Nekada me pita za savjet, ali poljoprivreda napreduje, pa sve češće on meni daje savjete – kaže Miroslav.

Amajlije neće doživjeti sudbinu drugih sela u kojima su ostali da žive uglavnom stari. Mladi sklapaju brakove, rađaju se djeca. Život u selu nudi, kažu, brojne prednosti. Dišu punim plućima, a jedu zdravu i kvalitetnu hranu koju sami proizvedu. Djeca ne provode djetinjstvo uz igrice na telefonu, već trčkaraju po štali, njivi, dvorištu i stiču radne navike, piše Infobijeljina.