Sud Bosne i Hercegovine odbio je prijedlog Tužilaštva BiH da odredi jednomjesečni pritvor Dragoljubu Kunarcu, optuženom za zločine u Foči.
Umjesto pritvora, Sud BiH mu je izrekao mjere zabrane, potvrdila je njegova advokatica Anja Logo.

Kunarac je Bosni i Hercegovini izručen nakon što je u Njemačkoj odslužio kaznu od 28 godina zatvora. S obzirom na to da je Tužilaštvo BiH u međuvremenu podiglo optužnicu protiv njega, zatraženo je izručenje, koje je realizovano nakon odsluženja kazne.
Na današnjem ročištu Tužilaštvo je tražilo pritvor zbog opasnosti od bjekstva i uznemiravanja javnosti, dok je Odbrana navela da se optuženi nije protivio dolasku u BiH kako bi se suočio s optužbama.
Optužbe za zločine u Foči
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Kunarac se tereti da je, kao komandir specijalne jedinice Vojske Republike Srpske zvane “Žaga”, 27. i 28. jula 1992. godine na području sela Kobilja Ravan, Luke i Falovići – Podpeće učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba, mučenju i nanošenju teške fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima, kao i deportaciji bošnjačkog stanovništva.
Također se tereti za paljenje kuća i imovine tokom napada na civile.
Podsjetimo, Haški tribunal ranije ga je osudio na 28 godina zatvora za više silovanja te za porobljavanje dvije žene koje je potpuno lišio kontrole nad njihovim životima.
Potresna reakcija građanina
Nakon odluke Suda, na društvenim mrežama objavljena je potresna poruka jednog bh. građanina, sina ubijene žene, koji je naveo da je Kunarac odgovoran za smrt njegove majke i drugih članova porodice.
U emotivnom obraćanju istakao je da govori „kao sin koji vrišti od bola“, naglašavajući da ne traži osvetu niti širi mržnju, već postavlja pitanje pravde i odgovornosti institucija.
– Moja majka nije bila broj. Nije bila statistika. Bila je majka. Bila je insan – naveo je, dodajući da je cijeli život posvetio pomirenju i poštovanju svih žrtava bez obzira na nacionalnost.
U poruci je istakao da ostaje na putu dostojanstva i pomirenja, ali da bez pravde nema trajnog mira.
Odluka Suda BiH izazvala je brojne reakcije u javnosti, dok se postupak protiv Kunarca nastavlja pred domaćim pravosuđem.
Objavu prenosimo u cijelosti:
UBICA MOJE MAJKE DANAS JE NA SLOBODI

Dragi prijatelji, draga braćo i sestre bez obzira kako se zvali i kojem narodu pripadali.
Danas govorim kao sin i vrištim od bola nad nepravdom onog koji bi trebao štititi pravdu i pitam dragog Boga koliko će me još na kušnju stavljati.
Danas je zločin napravio sud BiH u saradnji sa Sipom i Osom.
Na slobodu su pustili najvećeg krvnika ovih prostora a mene stavili u iskušenje Božije.
Dragomir Kunarac zvani “Žaga” na osnovu odluke suda BiH danas je otišao u Foču, u svoje Šube, slobodan i štićen pravosudnim institucijama ove nakaradne države pošto je odslužio kaznu silovanja fočanskih djevojčica.
A da li će ljudskom izrodu noćas, pored Ćehotine na san doći krici moje majke Azize, rodjaka i rodica koje je žive spalio u podrumu naše kuće hvaleći se kako je ogrijao ruke na “Adžijinim” knjigama.
Da li će mu na san doći nevine komšije iz s. Karadžića koje je sa svojom grupom pobijo i selo zapalio.
Malo mu je bilo, pa je jednu djevojku lancima vazao, silovao a zatim ubio i negdje zakopao.
Ovo je samo jedan dio krvavog pira “Žage” i njegove grupe iz Tivta kojoj se priključio Nenad Blagojević koji živi danas u Kanadi.
Odavno su institucije ove nakaradne države na vrijeme informisani ali one već dugo nisu u službi pravde jer valja udovoljiti političarima i tajkunima.
Oni koji bi trebali štititi pravdu više ne postoje.
Pravda je ovdje odavno umrla.
Ovo nije samo moja bol i bol porodica pobijenih.
Ovo je bol svakog poštenog čovjeka u Bosni koji svakodnevno gledamo propast ove države a ništa ne činimo.
Dragi ljudi,
Ne govorim ovo iz mržnje.
Govorim iz bola.
Moja majka nije bila broj,
Nije bila statistika.
Bila je majka. Bila je insan.
Ne tražim osvetu
Nikad je nisam tražio.
Ne pišem ovo da bih širio mržnju.
Ja sam cijeli svoj život posvetio pomirenju i bio na mjestima stradanja drugih naroda.
Klanjao sam se i molio ta sve žrtve bez obzira kako se zvale.
Ali danas pitam:
Ima li ova zemlja pravo da od mene traži smirenost a da istovremeno nagrađuje one koji su činili zlo?
Ima li pravda granicu ili je postala procedura bez duše.
Ako institucije ne osjećaju bol naroda onda su izgubile svrhu.
Ako sudovi ne razumiju simboliku svojih odluka, onda su izgubili povjerenje.
Ovo nije napad na narod.
Ovo je pitanje sistema.
Ja ću ostati dostojanstven.
Ostat ću na putu pomirenja.
I neka ova riječ ode daleko.
Ne kao poziv na mržnju.
Nego kao opomena da bez pravde nema mira.
Teško mi je i volim vas sve.
PROČITAJTE I:
Kovačević (SNSD) BHRT-u: Prekinite program 1. marta ili se ugasite
Novi Dodikov primitivni ispad zgrozio mnoge: “Taj smrad ne miruje!”
