Bosna i Hercegovina već mjesecima se suočava s apsurdnom situacijom. Ministarstvo sigurnosti BiH nema ministra od kraja januara, kada je ostavku podnio Nenad Nešić (DNS). Tu dužnost privremeno obavlja zamjenik Ivica Bošnjak (HDZ BiH).
Opozicija RS
S obzirom na to da predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto ime Nebojše Vukanovića nije poslala na zakonom predviđene sigurnosne provjere te da time zadržava status quo, pojavila su se mišljenja ili čak prizivanja da bi to mogao učiniti visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Kristijan Šmit (Christian Schmidt).
Razlog za to je da zbog političkog manevrisanja, odnosno pokušaja da se ministarske fotelje „ne dočepa“ čovjek iz opozicije u RS, institucija Vijeća ministara ne funkcionira kako bi trebala, a ulazi se i u zonu kršenja Zakona o Vijeću ministara BiH.
Upravo na to se Ured visokog predstavnika (OHR) osvrnuo u odgovoru na pitanje „Dnevnog avaza“ hoće li Šmit povući ovaj potez i umjesto Krišto uputiti ime kandidata na provjere nadležnim institucijama – SIPA-i, OSA-i i CIK-u.
– U skladu sa članom 14. Zakona o Vijeću ministara BiH, predsjedavajući Vijeća ministara imenuje kandidata za ministra sigurnosti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja ostavke prethodnog nosioca dužnosti – odgovor je OHR-a.
Diplomatski i štur odgovor. Ali daje jasne naznake da je Nešićev nasljednik već davno trebao i morao biti imenovan. Zakon tako nalaže.
A, kako to najčešće biva u političkom vrhu BiH, mišljenja su duboko podijeljena. Dok predstavnici Trojke otvoreno pozivaju visokog predstavnika da reaguje i deblokira proces imenovanja ministra sigurnosti, smatrajući da je riječ o očiglednom kršenju zakona i zloupotrebi funkcije od Krišto, iz SNSD-a i HDZ-a stižu potpuno suprotne poruke. Tvrde da bi intervencija Šmita predstavljala „grubo miješanje“ i „gaženje ustavnog poretka“, iako istovremeno svojim ponašanjem upravo oni ruše pravni okvir države.
Potencijalna odluka
Jedni vide Šmita kao nužan osigurač za funkcionisanje institucija, drugi ga pokušavaju delegitimizirati i obesmisliti svaku njegovu potencijalnu odluku. U pozadini je, naravno, strah – jer bi deblokadom procesa SNSD mogao izgubiti još jednu važnu poziciju na nivou BiH.
S obzirom na to da je institucionalna kriza sve dublja, a politička volja za dogovorom sve slabija, lopta je sada faktički u Šmitovom dvorištu. Pitanje je samo hoće li je šutnuti u pravcu pravne države.
Deblokiranje procesa
Šmit nema mandat da mijenja Ustav BiH ili da odlučuje umjesto Parlamenta, ali ima prostor da interveniše tako da deblokira proces, kao što je i neke druge do sada, bez da uruši demokratski okvir.
Ako bi umjesto Krišto uputio ime kandidata na provjere nadležnim institucijama i ako one ne pronađu prepreke za imenovanje, prijedlog bi otišao u Predstavnički dom. Tamo bi se glasalo – ako dobije podršku većine, kandidat postaje ministar. Ako ne, sve ostaje isto. Na taj način Šmit, ustvari, ne odlučuje o imenovanju, već samo sklanja blokadu s puta. Politička odluka ostaje u rukama zakonodavne vlasti.
