Podrinje, nekada vitalni kraj koji se borio s odlaskom stanovništva, godinama je tiho tonulo u zaborav. Mnogi su otišli, rijetki ostali, a još rjeđi se vratili. Ali onda se pojavio jedan čovjek, potpuno neočekivano – i promijenio sve.
Njegovo ime je Alen Bošnjaković, biznismen rođen u Splitu, odrastao u Novoj Kasabi, koji je rat otjerao u Italiju, gdje je izgradio posao. Umjesto da ostane u sigurnom evropskom okruženju, 2013. odlučuje da se vrati u Bosnu i Hercegovinu i krene u najtežu moguću misiju: oživljavanje Podrinja.
Ovu priču sinoć je emitovao Face TV, a najavio ju je Senad Hadžifejzović riječima koje su pogodile u srž problema ovog kraja:
„Da se ovako počelo odmah nakon rata, danas bismo imali sasvim drugu Bosnu.“
Od italijanskog biznisa do fabrike u Gradačcu
Po povratku u BiH, Bošnjaković u Gradačcu osniva firmu Fibraworld, specijaliziranu za proizvodnju svih vrsta profila od fiberglasa – od industrijskih elemenata do lutaka, kada i medicinskih pomagala. Posao raste, širi se, dobija kupce iz Evrope.
Ali Alen ne zaboravlja svoj kraj.
U jednom trenutku odlučuje dio firme preseliti u Novu Kasabu – i time pravi potez koji će pokrenuti potpuno novu ekonomsku priču Istočne Bosne.
Prvi pogon: škola koju je i sam pohađao
U Milićima, u staroj osnovnoj školi koju je pohađao kao dijete, otvara prve pogone i zapošljava tri radnika. Općina Milići – na čijem je čelu Srbin – renovira dvije učionice kako bi se proizvodnja mogla pokrenuti.
Nije bilo važno ko je koje nacionalnosti. Važan je bio posao. Želja da kraj opstane.
Danas, ta ista škola je premala, pa Alen otvara još dva nova pogona: u Konjević-Polju i pod Kušlatom. Trenutno upošljava oko 90 ljudi.
Kod njega rade Bošnjaci, Srbi, Rusi, Sirijci, Španci, Švicarci – svi oni koji žele raditi i živjeti u Podrinju.
Bez profita, ali s misijom
Do sada, prihoda gotovo da i nema. Sve što se uloži – vrati se u nove radnike, nove mašine, nove zgrade.
Bošnjaković ulaže vlastiti novac i, kako sam kaže, podršku je dobio od tek nekoliko pojedinaca i institucija.
Padovi, blokade, krediti, problemi – sve je to prošao. Ali nikada nije odustao od povratka i povratnika.
Uz njega je cijela porodica: supruga Zehrija i sinovi Adin i Medin. Svi rade u firmi. On širi posao i van zemlje – kupio je po jednu firmu u Hrvatskoj i Italiji.
U Novoj Kasabi je uradio nešto što niko drugi nije:
otvorio restoran “Stara Kasaba”
napravio teretanu, potpuno besplatnu za sve
izgradio fiskulturnu dvoranu i salu
vratio folklor u Miliće prvi put nakon 35 godina
Hadžifejzović je to sažeo u jednu rečenicu:
“Što ne mogu Bošnjaci – može Bošnjaković.”
Nova Kasaba, kaže on, danas izgleda naprednije od starih čaršija.
Alenova filmska priča
Face TV je njegovu priču nazvala “filskom, nestvarnom”, a Hadžifejzović ju je najavio riječima:
„Pogledajte čovjeka koji je uspio okupiti ljude tamo gdje je sve bilo razdvojeno. Ko je pokazao da se može – ako se hoće.“
I zaista, priča Alena Bošnjakovića nije samo biznis priča.
To je priča o opstanku Podrinja, o zajedništvu, o povratku života u kraj zaboravljen od svih – osim od jednog čovjeka.