Pitanje cijene eventualnog skidanja američkih sankcija s Milorada Dodika, članova njegove porodice i njemu bliskih saradnika sve češće se otvara u javnom prostoru, ali jasnih odgovora i dalje nema. Nije riječ samo o novcu, već o mogućim političkim, ekonomskim i strateškim ustupcima čije bi posljedice tek mogle postati vidljive.
U javnim raspravama često se podsjeća da sankcije Sjedinjenih Američkih Država nisu uvedene isključivo zbog političke retorike ili nacionalnih pitanja, već i zbog ozbiljnih optužbi koje se odnose na kriminal i korupciju. Upravo su ti navodi bili sastavni dio obrazloženja američke administracije prilikom njihovog uvođenja.
Prema tvrdnjama opozicionih političara i ekonomskih analitičara, malo je vjerovatno da je eventualno lobiranje za ukidanje sankcija finansirano ličnim sredstvima. Poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Mladen Bosić smatra da je riječ o iznosima koji daleko premašuju mogućnosti prihoda ostvarenih kroz zvanične funkcije.
– Sigurno nije novcem iz džepa Milorada Dodika koji je zaradio od predsjedničke plate – kaže Bosić, navodeći da je riječ o velikoj količini novca koja je išla preko lobističkih kuća, piše BN.
Sličan stav iznosi i ekonomska analitičarka Svetlana Cenić, koja smatra da su troškovi takvih aktivnosti, direktno ili indirektno, pali na teret građana Republike Srpske.
– Najtragičnije je što pojedinac napravi problem, to košta čitavu naciju, a onda daj još novca da otklonimo taj problem. To svijet vidio nije – poručuje Cenić.
Pored finansijskog aspekta, sve češće se postavlja pitanje političkih ustupaka koji su već napravljeni ili bi tek mogli uslijediti. U tom kontekstu spominju se zakonska rješenja, promjene političkih stavova, kao i potencijalno redefinisanje strateških pravaca Republike Srpske.
Mladen Bosić podsjeća da ovakvi potezi nisu bez presedana.
– Milorad Dodik je i prije svega ovoga nudio prirodna dobra Amerikancima u zamjenu za podršku – tvrdi Bosić, ističući da se pritisci u takvim situacijama ne vrše na pojedinca, već direktno na Republiku Srpsku.
Dodatnu pažnju izazvao je i sastanak Željke Cvijanović s otpravnikom poslova Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini. Prema dostupnim informacijama, razgovaralo se o južnoj interkonekciji, energetskim projektima, te mogućem angažmanu američkih kompanija u energetskom, rudarskom i infrastrukturnom sektoru.
U javnosti se takvi kontakti tumače kao signal mogućeg udaljavanja od dosadašnjih partnera, uključujući ruske i kineske kompanije, te postepenog okretanja novim međunarodnim savezima. Kolika bi mogla biti cijena takvih zaokreta, ostaje nepoznato, naročito u svjetlu ranije potpisanih ugovora čiji sadržaj nikada nije u potpunosti objavljen.
Na to upozorava i Svetlana Cenić, koristeći ironiju kako bi opisala političku poziciju u kojoj se Republika Srpska nalazi.
– Davno sam ja predložila da objavimo rat Njemačkoj, predamo se odmah i završimo priču. Ili možda Americi. To je jedina naša šansa – kaže Cenić, dodajući poslovicu: „Budali i more do koljena“.
Politički analitičar i novinar iz Beograda Zoran Ostojić smatra da su ključni detalji eventualnih dogovora poznati vrlo ograničenom krugu ljudi.
– O tome najviše znaju dvije gospođe koje su bile u Vašingtonu, a jedna je bila pod sankcijama koje su joj skinute da bi mogla doći od aerodroma do zgrade u kojoj su održani sastanci – navodi Ostojić.
On dodaje da nema uvid u konkretne dogovore, ali smatra da bi njihovi efekti mogli biti dalekosežni.
– Da li to ima veze sa Zakonom o državnoj imovini, sa imenovanjem glavnog pregovarača ili sa članstvom BiH u NATO, vidjećemo vrlo brzo. Biće jako zanimljivo – zaključuje Ostojić.
U javnosti se ponovo naglašava da su sankcije uvedene zbog ozbiljnih optužbi, a ne samo političkih izjava. Koliko će se ti razlozi ponovo aktivirati i kakve bi posljedice mogli imati budući politički potezi, ostaje otvoreno pitanje, uz upozorenje da je znatno lakše ponovo završiti na američkoj crnoj listi nego s nje biti uklonjen.