Bivši ambasador pri UN-u i ministar vanjskih poslova BiH Muhamed Šaćirbegović govorio je za emisiju “7Plus” televizije Hayat o dešavanjima u Dejtonu, ali i o periodu koji je uslijedio nakon potpisivanja mirovnog sporazuma.
Dejtonski sporazum parafiran je na današnji dan, 21. novembra 1995. godine, a tri sedmice kasnije potpisan je u Parizu. Time je uspostavljen ustavno-pravni okvir za BiH i, što je najvažnije, zaustavljeno krvoproliće. Tri decenije poslije, Dejton je i dalje predmet brojnih rasprava i kontroverzi.
Šaćirbegović je kazao: “U Dejtonu smo osjetili izdaju, a ne viziju buduće BiH. Prisjećam se da smo imali više optimizma kada smo ušli u Dejton nego kada smo napustili pregovore. Imali smo osjećaj da su brojne vrijednosti iznevjerene. Najvažnije je bilo što i nakon 1995., i danas je jasno da se građani BiH bore za to kako će država dalje funkcionirati, kako bi postala punopravni partner u euroatlantskoj zajednici.”
Ko je crtao karte i ko koči put BiH?
“Ne govorim ovo često, ali ostao sam u Dejtonu još dva dana nakon parafiranja. Bio sam s jednim stručnjakom za karte. Nikome nije bilo stalo do toga da se granice ucrtaju kako treba – kako će tačno izgledati Federacija BiH, a kako RS. Ja, kao neko ko je bio najmanje upućen u terenske detalje, dobio sam taj zadatak. Jedino što sam mogao zaključiti bilo je da nije bitno koliko je velika FBiH, nego koliko je mala RS. Postojala je golema neizvjesnost oko RS-a. Mnoge stvari se kasnije nisu razvijale onako kako bi trebale. Linije između dva entiteta postaju sve manje važne, iako se narodi i pojedinci u BiH mogu i trebaju tretirati na ispravan način.”
Dodao je da je u Dejtonu zagovarao ideju Federalnog distrikta za Sarajevo, po uzoru na ono što je kasnije učinjeno s Brčkom.
“Nije bilo presudno šta pripada FBiH, nego šta može biti slobodna cjelina. Sarajevo, po meni, ni danas nema sve elemente koje bi trebalo imati da bude potpuno slobodan, integriran prostor koji pripada i BiH i euroatlantskoj zajednici. Ako se pita šta koči put prema EU i NATO-u, to je prvenstveno ono što dolazi iz RS-a, tačnije od njezinih lidera. To usporava put ne samo državi, nego i građanima koji žive u RS-u.”
„BiH je bila prva Ukrajina“
Šaćirbegović dodaje da mu je najteže misliti na one koji nisu dočekali Dejton.
“Sjećam se da je posljednja žrtva stradala čak i nakon parafiranja. Neki su poginuli ni za šta, a mnogi da bi sačuvali BiH. Još uvijek nije odlučeno kako će istorija odgovoriti na pitanje da li su stradali za nešto ili za ništa. Važno je da nove generacije nastave dalje. Najbitnije je što je završio, ali već tada, u Dejtonu, bilo mi je jasno da pregovarači iz EU i SAD-a nisu nužno imali američke, evropske, a ni bosanskohercegovačke interese na umu. Često su radili vođeni ličnim motivima – neko zbog Nobelove nagrade, neko zbog političkih ambicija. Trideset godina kasnije vidi se da su ambicije BiH i dalje skromne. Dejton – Pariz je trebalo da bude put ka EU i euroatlantskim institucijama.”
Podsjetio je da su garanti sporazuma Evropa i SAD, uz ulogu UN-a, koji su trebali verifikovati Dejton.
“Potpisnice su bile susjedne države – Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Danas one sebi daju za pravo da određuju kako se Dejton tumači. Njihova je obaveza da ga poštuju i da ne narušavaju suverenitet BiH. Nisam bio protiv specijalnih odnosa sa susjedima, ali oni moraju biti na državnom nivou. Na kraju, ne bih volio vidjeti samo BiH u EU, nego i Srbiju. Još tada sam govorio da možemo imati neku vrstu iste Jugoslavije, ali kao zajednicu država unutar EU. To bi bio najbolji ishod. Ono što je dobro za BiH treba biti dobro i za Srbiju, i obrnuto. No, Beograd se ponekad okreće ne Evropi, nego Kremlju. Vidimo šta to znači u kontekstu Ukrajine. Tvrdim da je BiH bila prva Ukrajina. Putinov plan bio je da napravi nešto nalik Dejtonu, kako bi zadržao mogućnost da se miješa u unutrašnja pitanja Ukrajine.”