data-nosnippet>
Na zasijedanju Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu, među brojnim govornicima obratio se i visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt.
I zamislite apsurdnu situaciju – predstavnik koji dolazi iz Njemačke, uređene i građanske evropske zemlje u kojoj je krajem 2022. živjelo 72 miliona Nijemaca i 12,3 miliona stranaca, izjavljuje sljedeće: “Ne možemo očekivati da Bosna i Hercegovina kao građanska država bude uspješna”, poručuje Banjalučanin iz Švedske, Edin Osmančević.
Schmidt nas, očito, želi “podučiti” kako je “jako teško objasniti funkcionisanje BiH ljudima izvan Zapadnog Balkana.” Kaže on: “Ako ne gledamo multietnički ustroj Bosne i Hercegovine i očekujemo da ona bude građanska država, nećemo biti dugoročno uspješni. Moramo poštovati specifičnu situaciju u kojoj se BiH nalazi”. Pa evo, nek Schmidt objasni meni, običnom Bosancu, Banjalučaninu koji redovno izlazi na izbore, a nema osnovno građansko pravo da bira svog predsjednika ili da se sam kandiduje!
Schmidtova izjava zapravo osporava ideju da BiH može postati funkcionalna građanska država. Po njegovom viđenju, etnički pluralizam i specifični politički okvir Bosne i Hercegovine to jednostavno onemogućavaju. On tvrdi da, ako BiH zanemari svoju multietničku strukturu i pokuša postati istinski građanska država u kojoj bi svi bili ravnopravni, bez obzira na etničko porijeklo, neće moći dugoročno funkcionisati. Ali, zar svaki građanin ove zemlje ne bi trebao da se osjeća kao “svoj na svome” na svakom pedlju Bosne i Hercegovine?
Bosna i Hercegovina već godinama čeka na provođenje ključnih pravnih i institucionalnih reformi, a Schmidtovo izlaganje, nažalost, nije ponudilo nikakve odgovore kako osigurati efikasniji i pravedniji politički sistem. Da budemo jasni – on ih neće ni ponuditi sve dok se otvoreno ne bude zalagao za Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i građansku državu! Iako Schmidt jasno ukazuje na duboke nejednakosti u političkom sistemu, zašto nikada nije ponudio konkretne prijedloge i reforme koje bi omogućile veću integraciju manjinskih zajednica, poput Jevreja i Roma, u politički život BiH?
Schmidt govori o važnosti poštivanja institucija, ali njegovo uporno insistiranje na nepromjenjivosti Dejtonskog sporazuma ne nudi rješenja za duboke političke podjele koje i sam prepoznaje. Ako želimo da BiH zaista napravi iskorak ka stabilnosti i održivom miru, potrebna je hrabra vizija – ona koja podrazumijeva suštinske reforme i otvoren dijalog o promjeni postojećih struktura. Nažalost, Schmidtov govor bio je previše fokusiran na očuvanje postojećeg okvira, a premalo na kreiranje novih mehanizama koji bi mogli garantovati dugoročnu političku i društvenu stabilnost.
Po čemu je, prema njegovom mišljenju, BiH toliko specifična i kompleksna da ne može funkcionisati kao građanska država, dok je, recimo, Njemačka – u kojoj gotovo 20% stanovništva ima strano državljanstvo – uspjela? Ili Švedska, gdje preko 20% ljudi nosi porijeklo iz drugih država? Kako to da Schmidt svjesno zanemaruje važnost građanskog modela koji bi omogućio bolju interakciju između različitih etničkih zajednica, što bi u konačnici doprinijelo većoj koheziji i održivosti države? Politička rješenja za BiH mogu i moraju balansirati između građanske jednakosti i poštivanja specifičnih identiteta – ali bez stvaranja novih i vještačkih zidova koji razdvajaju ljude!
Zašto Schmidt u svojim izlaganjima uporno izbjegava da pomene presude Evropskog suda za ljudska prava, koje jasno nalažu reformu izbornog zakonodavstva – posebno u dijelu koji se odnosi na prava manjinskih zajednica? Da li to radi svjesno, po nečijem nalogu? Smatra li on da sadašnja disfunkcionalnost BiH može trajati beskonačno bez rizika da se nasilje ponovo razbukta, pita se Osmančević.
EPIDEMIJA NE POZNAJE ENTITETSKE GRANICE
Epidemija leptospiroze proglašena je u Kantonu Sarajevo, a slučaj u sarajevskom naselju Dobrinja pokazuje koliko nam je potrebna građanska država. Iako postoji problem s kanalizacijom koja se izlijeva, stvarajući i ozbiljan zdravstveni problem, čini se da je veći problem političko-administrativne prirode, jer se zgrada nalazi na međuentitetskoj liniji.
“Mi smo formalno u Federaciji BiH, ali vodu plaćamo ViK-u Istočno Sarajevo. ViK Istočno Sarajevo spreman je da kopa i sanira problem, ali im treba saglasnost Općine Novi Grad Sarajevo, jer se prelazi entitetska linija. Oni kažu da zbog političke situacije to ne mogu uraditi, i od tada su prošla već četiri mjeseca. A politička situacija, znate i sami, nikad se neće promijeniti”, kaže jedan od stanara zgrade.
Nepokošena trava, štakori, prljavština – sve to okružuje stanare ovog naselja. I taj slučaj, kako kaže Osmančević, govori sam za sebe.
– Ovo je samo jedan od mnogih razloga zašto nam je potrebna građanska država! – poručuje on. “Neka Schmidt dođe i sanira septičku jamu dok ljudi ovdje obolijevaju od leptospiroze”, ironično dodaje Osmančević.
