Bakirova iluzija o “muslimanskom spasu”: Bosnu neće spasiti Ummet, nego građani koje je njegova politika ponizila!
Bakir Izetbegović ponovo je iskoristio javni prostor da oživi staru propagandnu mantru kako će “muslimanski svijet”, “Ummet”, ili “bijeli muslimani Evrope” biti ti koji će spasiti Bosnu i Bošnjake.
Vrlo je opasna ova retorika političara koji nema više ni vizije ni rezultata, pa preostaje samo da sije strah, religijski identitet i geopolitičke fantazije sa “ niđe veze”.
Bakire je li taj “Muslimanski svijet” spasio Bosnu 1992–1995. ?– Nije!Neće ni danas!
Izetbegovićeva teza da su islamske zemlje bile ključni faktor odbrane Bosne jednostavno nije tačna. Tokom rata nijedna muslimanska država nije srušila embargo na oružje, nijedna nije poslala ozbiljnu vojnu opremu, nijedna nije izvršila diplomatski pritisak koji bi zaustavio agresiju, nijedna nije zaustavila genocid u Srebrenici.
Najveći saveznici BiH bili su vlastiti građani, dijaspora, Armija BiH, pojedine logističke linije i kasnije Sjedinjene Američke Države, ne Ummet.
Ako muslimanski svijet nije spasio Palestinu, Gazu, Kašmir, Rohingye ili Ujgure — zašto bi Bosnu?
SDA nije izbačena iz vlasti zato što je “muslimanska”, nego zato što je – korumpirana!
Bakir pokušava stvoriti sliku da je Zapad udružen protiv “najjače bošnjačke stranke”.
To je uvreda inteligenciji i bijeg od odgovornosti.
Treba li podsjetiti Bakira da je SDA srušila:
korupcija, nepotizam, stranačka pljačka institucija, raspad javnog zdravstva,
egzodus mladih, partijska kontrola svakog javnog preduzeća, porodični klanovi i privatizacija države.
To nije uradio Zapad.
To nije uradio PIC.
To nije uradila Turska.
To je uradila SDA, svojim rukama.
Kad politička stranka izgubi volju vlastitog naroda — ne treba joj međunarodni neprijatelj.
Kako tumačiti Bakirovu izjavu kad je priznao da je naslijedio stranku od oca?
-“Stranku koju sam ja faktički naslijedio od svog rahmetli oca.”
To je možda najiskrenija, ali i najporaznija rečenica zbog koje bi se svaki normalni čovjek trebao stidjeti!
Ovim je jasno potvrdio da SDA nije politička stranka, nego porodično vlasništvo, da nije biran kao lider, nego postavljen kao nasljednik,
da stranka ne pripada članstvu, nego Izetbegovićima, te da SDA funkcioniše kao dinastija, ne kao demokratija.
U Evropi ne postoji niti jedna ozbiljna demokratska stranka koju lider nasljeđuje od oca. To postoji samo u feudalnim društvima i klijentelističkim sistemima.
Kada Bakir kaže da mu “stranci ruše stranku”, on drugim riječima se žali kako
“Stranci ruše moju porodičnu firmu.”
Narativ o “bijelim muslimanima Evrope” je opasna, infantilna i netačna teza!
Ovakav narativ pretvara Bosnu u religijsko pitanje, daje Dodiku i HDZ-u argumente o “islamizaciji države”, razara multietničku ideju BiH,gura Bošnjake u ulogu žrtve kojoj treba tutor,produžava mentalitet opsade koji pogoduje samo korumpiranim elitama.
Gazu nije spasio” muslimanski svijet” – pa neće ni Bosnu! Uči Bakire, historija je majka znanja!
Ako neko pogleda situaciju u Gazi, shvatiće sve:
muslimanski svijet reaguje samo deklarativno.
Realna, konkretna, efikasna akcija — ne postoji.
Egipat drži zatvorene prijelaze.
Turska osuđuje Izrael, ali trgovina raste. Katar pregovara, ali ne rješava. Saudijska Arabija balansira između Washingtona i Tel Aviva.
Ako Ummet ne može spasiti Palestince – simbol muslimanskog stradanja – ne treba očekivati da će spašavati Bosnu.
To je realnost koju Bakir ili ne razumije, ili ne želi priznati.
Bosnu neće spasiti Istok ni Zapad – nego njeni građani!
Bakirov najveći problem je što on Bosnu pretvara u nedonošće koje čeka da ga neko drugi spasi.
Bakire, Bosni ne treba tutor. Bosni treba:
snažno i nezavisno pravosuđe,
profesionalna administracija,
ekonomske reforme,
lustracija ratno-mafijaških struktura,
obrazovan i hrabar srednji sloj,
nova politička generacija koja neće živjeti od straha.
Pogledaj dom svoj Bakire i skini paučinu sa očiju!
Građanima je dosta feudalne politike koja je urnisala državu decenijama!
Bosnu neće spašavati ni Ankara, ni Rijad, ni Doha, ni Teheran. Bosnu će spasiti samo njeni građani — oni koje je politika SDA decenijama ponižavala, potcjenjivala i tjerala iz zemlje.
Bakirovo prizivanje muslimanskog svijeta nije politika već očaj bezidejnosti!
I to je posljednja faza propadanja jedne stranke koja je od državotvorne postala porodični biznis, a od lidera ostavila čovjeka koji još vjeruje da mu je historija nešto dužna.
Historija nikoga nije spasila. Spasili su se samo oni koji su imali hrabrosti da mijenjaju stvari sami i državne interese postavili iznad privatnih, poručio je Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.
