OSVRT ĐURE KOZARA: Poljska na putu da postane najveća vojna sila u EuropI
Planirano je da će ova zemlja do 2026. godine imati najjaču kopnenu vojsku u Europi, jedna od najvažnijih komponenti bit će raketna artiljerija.
Među državama koje su, nakon ruske invazije na Ukrajinu, shvatile da je vrag odnio šalu i počele da se brže i bolje naoružavaju posebno mjesto ima Narodna Republika Poljska, koja je na putu da postane najveća vojna sila u Europi. Jedni misle da je do toga doveo stalni strah od Moskve, da ponovo ne bude pod ruskom čizmom, dok drugi smatraju da se time samo ispunjavaju zahtjevi NATO-a o jačanju istočnog europskog krila, ali fakat je da se želi utvrditi 400 kilometara poljske granice s Rusijom i Bjelorusijom, kao element odvraćanja. Poljska ima vojsku od 170.000 ljudi i njene ambicije samo rastu, a naoružava se kao da će se rat iz susjedne Ukrajine sutra preliti na njen teritorij. Planirano je da će ova zemlja do 2026. godine imati najjaču kopnenu vojsku u Europi, jedna od najvažnijih komponenti bit će raketna artiljerija, što se uklapa u plan da će se investirati više od dvije milijarde eura za jačanje obrane, a umjesto 2 izdvajati 4 posto iz bruto domaćeg proizvoda za vojsku, što je najviše u NATO-u, jer toliki postotak ne izdvajaju ni Sjedinjene Američke Države.
Petnaestog kolovoza prošle godine u Varšavi je održana najveća vojna parada u Poljskoj od hladnog rata u kojoj je 2.000 vojnika, 90 zrakoplova i 200 vrsta drugog naoružanja i opreme demonstriralo snagu obrane i tako poručilo Moskvi da agresiju iz Ukrajine nipošto ne proširuje. Povod za paradu bila je 103. godišnjica poljske pobjede nad Sovjetskim savezom, kad su Rusi spriječeni da boljševičku revoluciju iz 2017. prošire na poljski teritorij. Poljaci su 1920. ne samo obranili Varšavu nego su nadmoćnijeg neprijatelja uspjeli potisnuti dalje od svojih granica. Mirovni ugovor potpisan je 1921. i upravo će taj mir poslužiti kao dio propagande sovjetske vlade za opravdanje napada na Poljsku 1939. godine s ciljem okupacije istočnog dijela njenog teritorija, nakon početka njemačke invazije i Drugog svjetskog rata. U paradi su se mogli vidjeti tenkovi Abrams, kupljeni od Sjedinjenih Američkih Država, južnokorejski tenkovi K-2 i samohodne haubice K-9, lanseri raketa HIMARS i sistemi protuzračne obrane Patriot. Poljska proizvodi borbena vozila pješadije Borsuk i oklopne transportere Rosomak, koji su također sudjelovali u mimohodu. Prema jednoj računici, ako kupe planirane tenkove od SAD-a i tenkove koje su naručili od Južne Koreje, plus moderniziranje onoga što posjeduju, Poljaci će imati više tenkova nego Francuska, Njemačka, Italija i Velika Britanija zajedno.
Kad je organizirana vojna parada, u Poljskoj je na vlasti (od 2015) bila desničarska stranka Pravo i pravda (njen poljski akronim je PIS) koju je na parlamentarnim izborima u listopadu 2023. pobijedila Građanska platforma, čiji je lider Donald Tusk po drugi put postao premijer. Inače, Tusk je od 2014. do 2019. godine bio predsjednik Europskog vijeća, kojem je, kako je rekao, tada u prvom planu bilo jedinstvo EU i to ne samo i kao misao i vodilja nego kao zadaća, gotovo opsesija. Za političko jedinstvo će se morati boriti i kao premijer, jer ga u Poljskoj nema zbog ostatka neliberalne politike koja koči demokratske procese, ali srećom Poljska ima bogato iskustvo u prevazilaženju autoritarne vlasti – od komunizma do PIS-a. Što se pak tiče obrane, nastavit će se dosadašnji trend njenog jačanja. Jedanaestog svibnja ove godine Tusk je u jednom intervjuu rekao: “Nema sumnje u sve agresivnije namjere Bjelorusije prema Poljskoj, budući da je Minsk dozvolio ruskim oružanim snagama da koriste njihovu vojnu infrastrukturu i zračni prostor tokom invazije. Poduzimamo korake da ojačamo granicu zbog sve većeg pritiska režima Aleksandra Lukašenka i sve većih prijetnji koje nosi rat zbog agresije Rusije u Ukrajini. Počeli smo intenzivne radove na fortifikaciji cijele naše granice na istoku.” Ranije je poljski ministar obrane Vladislav Košnjak Kamiš rekao da ta zemlja planira da na istočnoj granici, pored “plota koji je štiti”, izgradi sistem rovova i bunkera.
Na kraju treba reći da poljske obrambene kapacitete znatno jača i nazočnost vojske SAD-a koja je svoj prvi garnizon, ubrzo nakon ruske agresije na Ukrajinu, formirala u Poznanju, a pored Amerikanaca borbenu skupinu NATO-a u Poljskoj (oko 17.000 vojnika) čine i postrojbe iz Ujedinjenog Kraljevstva, Rumunjske i Hrvatske. Zadaće ove borbene skupine odnose se na razvoj borbene spremnosti i jačanje interoperabilnosti uz obuku i vježbe, kontinuirano poboljšanje planova upotrebe, kao i integriranje u poljske obrambene planove.
