data-nosnippet>
U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus ima pristup, pronađeno je emotivno i oštro otvoreno pismo koje je Dino Merlin uputio Emiru Kusturici tokom ratne 1993. godine. Pismo, objavljeno 8. aprila 1993. u listu BiH Ekskluziv, neko je od najpoznatijih i najpotresnijih javnih obraćanja u trenutku kada je Sarajevo bilo pod opsadom.
Tekst pod naslovom „Obuci džemper sa ljiljanima“, koji je Merlin lično potpisao, objavljuje se bez izmjena, a govori o ratu, izdaji, Sarajevu, bolu i očekivanju da Kusturica javno stane uz svoj grad.
Emocije iz Skandinavije, Bajram i početak opsade
Merlin započinje pismo sjećanjem na dane provedenе u Skandinaviji, gdje mu se rodio sin uoči Bajrama. Iako mu je taj praznik kroz djetinjstvo nosio bol jer je odrastao bez prisustva oca, 1992. godine Bajram mu je donio posebno iščekivanje — osjećaj da će sa svojim djetetom konačno proživjeti ono što nije mogao kao dijete.
Ali upravo tada, tog Bajrama, agresorska artiljerija s Trebevića pogodila je Sarajevo. Na Alifakovac, na djecu u svečanim odijelima, na raju s Baščaršije. Merlin podsjeća da tada ništa nije bilo sveto — ni Vijećnica, ni Begova džamija, ni stara pravoslavna crkva.
Zamjerke Kusturici: „Otišao si njima, a mi smo čekali da dođeš nama“
U jednom od najcitiranijih dijelova pisma, Merlin izražava razočaranje Kusturičinim javnim javljanjima za srbijanske medije tokom početka rata, tvrdeći da je Kusturica zaboravio na obične ljude Sarajeva.
Optužuje ga da je svojim odlascima u Beograd davao legitimitet onima koji su kreirali ratni scenarij protiv Bosne i Hercegovine. „Trebao im je jedan ‘pošten’ Musliman, još k tome slavni režiser“, piše Merlin, naglašavajući kako su ga Sarajlije čekale da dođe „sebi i svome gradu“.
-
„Nije nam trebao tvoj šapat, nego tvoj krik“
Pismo zatim prelazi u emocionalni vrhunac. Merlin priznaje da je oscilirao između bijesa i tuge, ali da je jedino očekivao da Kusturica jednom glasno kaže — Sarajevo.
„Tvoj šapat bio bi jači od hiljada glasova. Da si samo jednom vrisnuo SARAJEVO, koliko bi nam lakše bilo“, zapisao je Merlin.
Poziv na povratak i simboličko pomirenje
Pred kraj pisma, Merlin ostavlja prostor za oprost, navodeći da vjeruje kako se Kusturica može vratiti „na teren“, među svoj narod, obući simbolični „bordo dres“ i rasplesti džemper sa ljiljanima — metaforu povratka identitetu i hrabrosti.
„Ako si spreman da se vratiš, oćutaću tvoje besane noći. Jer znam da imaš dušu. Probudi se, umij se, raspleti taj stari džemper — nekima od nas će biti toplije“, poručuje Merlin u završnici.
